Nemaju kamo: Umirovljeni bivši radnici Cluba Adriatic umalo deložirani iz ‘privremenog’ smještaja
Dio radnika u nekadašnjem vojnom odmaralištu Club Adriatic u Baškom Polju dobio je prije 40 godina smještaj u jednom od paviljona. Oni su već otišli u mirovinu, a njihovo stambeno pitanje dosad nije riješeno. Vlasnici kompleksa su se mijenjali, ali je ostala namjera da ih se izbaci. Deložacija je trebala biti u utorak, no odgođena je. Novi vlasnici su poduzetnici okupljeni oko Pavla Vujnovca, koji ima udjele u Fortenovoj, a koji je kompleks kupio od tvrtke Jadran iz Crikvenice, čiji su pak vlasnici mirovinski fondovi.
Desetero bivših radnika Club Adriatica živi u privremenom smještaju već 40 godina. Umjesto rješavanja stambenog pitanja, prijeti im deložacija. | Foto: N1/Đurđica Klancir
Iako se deseci tisuća ljudi svake godine sjate na Jadransku obalu i posjećuje naše hotele i turistička naselja, ima onih kojima su usputni sadržaji za turiste jedini dom. Među njima je i 10 osoba koje žive u 27 kvadrata apartmana u paviljonu Burin turističkog kompleksa Club Adriatic u Baškom polju.
Riječ je o mahom umirovljenim bivšim radnicima koji su ondje stambeno zbrinuti još u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Koliko će još ondje ostati teško je reći. U utorak su trebali biti deložirani, iako nemaju riješeno stambeno pitanje, piše novinarka N1, Đurđica Klancir.
Naime, od ožujka ove godine cijelo je turističko naselje u vlasništvu tvrtke Adria Grupa Baško Polje d.o.o., čiji su, pak, vlasnici Ante Bračić, Damir Spudić, Josip Jurčević, te Pavao Vujnovac. Potonji ima i značajne udjele u Fortenova grupi, koju država pokušava “uvaliti” mirovinskim fondovima, o čemu smo već pisali.
Novinarka Klancir piše da je Adria Grupa stekla vlasništvo nad ogromnim kompleksom upravo uz pomoć mirovinskih fondova i HDZ-ova načelnika općine Baška Voda, Joška Roščića.
– Pitao me policijski inspektor kamo ću sa stvarima. Rekao sam: “Ne znam. Morat ću se snaći nekako.” Pitao me kamo ću kad me deložiraju, mogu li se negdje skloniti. Rekao sam da nemam ništa, da mi je sve što imam u tih 27 kvadrata, i da ne znam kamo ću. Bio je pristojan, molim vas, napišite da je čovjek bio pristojan. Kao da je i njemu bilo neugodno. Ja sam rekao da nisam agresivan čovjek, da neću raditi probleme, ali da je to sve skupa muka za nas, da se nama dogodila velika nepravda…, govori Ivo Antunović, čovjek koji je bio prvi na popisu za deložaciju koja je ipak odgođena, do tko zna kad.
On je 46 godina radio u Baškom Polju, nekoć odmaralištu JNA, a potom vojnoj bazi i privremenom smještaju za izbjeglice. Trebao je to biti i privremeni smještaj za radnike, ali ispao je trajan.
Privremeni smještaj postao je trajan
Nakon što je JNA napustila Club Adriatic, oni su poslali zaposlenici MORH-a, a zatim i mnogih privatnih tvrtki. Nijedna od njih nije pronašla rješenje njihovog stambenog pitanja. Jedna od stanarki, Silvana Rudež još uvijek radi u Club Adriaticu, ali ni to nije spriječilo namjeru novih vlasnika da ih deložira.
Neki od njih još čuvaju dokumente, odnosno rješenja o privremenom smještaju iz vremena JNA, u kojima je navedeno da se paviljon Burin, koji “nije pogodan za komercijalno korištenje”, privremeno pretvara u smještajni prostor radnika odmarališta i njihovih obitelji. U odluci iz 1999. godine, o “ostvarivanju prava na privremeni smještaj u objektima MORH-a”, navedeno je da se taj privremeni smještaj “vojnom namješteniku” može koristiti “sve dok se ne riješi njegovo stambeno pitanje”.
– Ovo je nama bio i ostao dom, ovo je naš život, jer nismo mogli drugačije. I ne mogu vjerovati da se za nas ne može naći drugo rješenje nego bacanje na cestu. Evo, tu smo slavili i rođendane i prve pričesti i krizme. Ovo nama nije bilo ništa “privremeno”, ovo je nama dom. Ali nitko nas nije htio vidjeti. Zamislite kako sam se osjećala kada je jedan od direktora firme koja je kupila Club Adriatic rekao da nije ni znao da smo ovdje. Kako si potpisivao papire i dogovarao se o milijunskom poslu, a nisi znao za ljude koje kupuješ skupa s tom zemljom i zgradama?, govori još jedna stanarka i bivša radnica Smiljka Pejković.
Nekretninske igre
Nakon što je kompleks od 268.000 četvornih metara Republika Hrvatska prebacila iz vojne u državnu imovinu, formirana je državna tvrtka Club Adriatic koja je 2018. prodana tvrtki Jadran iz Crikvenice. Jadran uskoro preuzimaju mirovinski fondovi PBZ Croatia osiguranje i Erste. Kompleks je ubrzo ponovno prodan tvrtkama Adria Podbiokovlje, Adria Baško Polje i Adria Umag, u vlasništvu poduzetnika navedenih na početku teksta. U ožujku ove godine, oni su sve spojili u tvrtku Adria Grupa Baško Polje d.o.o., otkrila je kronologiju preuzimanja ovog vrijednog kompleksa novinarka N1, Đurđica Klancir.
S formiranjem tvrtke Club Adriatic, podignuta im je i stanarina i to kao “gostima u turističkom kompleksu”. S mirovinama od 450 eura i “ovrhama” zbog stanarine od gotovo 150 eura, teško mogu preživjeti. Napominju kako je i u drugim tvrtkama bio organiziran privremeni smještaj za radnike. No one su ih obeštetile i već odavno im pružile privremeni smještaj.
Dvije su stanarke umrle, nekima je i provaljeno u smještaj. Godine 2010. isključili su im struju, 2011. pokrenuli su postupke za deložaciju. Prije tri godine stanari su pokrenuli postupke za zaštitu doma. Općinskom sudu u Makarskoj trebalo je dvije i pol godine da održi prvo ročište. Njihova odvjetnica je pisala prigovore, ali od suda nikad nije dobila odgovore.
Drugu stranu na sudu zastupa bivši HDZ-ov zastupnik, odvjetnik Kruno Peronja. Da deložacija nije otkazana, vjerojatno bi se odvijala pred očima turista. Umirovljeni bivši radnici Club Adriatica kažu da im je pomoglo to što su prestali biti nevidljivi.
O njihovim problemima prvi je upozorio nezavisni vijećnik Baške Vode Josip Topalović, zatim su ih posjetili saborski zastupnici Mosta, Miro Bulj i Nikola Grmoja koji su i javno zatražili rješavanje cijelog slučaja. Deložacija je odgođena, no to nije rješenje. Ovi ljudi u ozbiljnim godinama i narušenog zdravlja traže samo da im se nađe nekakvo dostojanstveno stanarsko rješenje.
