Nekada su nam bili uzor, a danas im je mirovinski sustav na rubu sloma
Mirovinski sustav Čilea slovio je nekada kao uzor kako za razvojne zemlje u Aziji, tako i za postkomunističke zemlje istočne Europe. Kao odlično rješenje promovirala ga je i Svjetska banka, no i Čileanci su sada zapali u probleme s mirovinama, jer je uplata sve manje.
Stariji čileanski radnik u ribarnici Foto: Pixabay
Čileanski mirovinski sustav nalazi se na rubu sloma. Mirovine niže od minimalne plaće prima 44 posto čileanskih umirovljenika zbog premalih uplata tijekom radnog vijeka, piše Poslovni.hr.
Financial Times ovih je dana izvijestio o socijalnim nemirima koji potresaju najbogatiju državu Južne Amerike. Uzrok pobuni je siromaštvo te socijalna nejednakost, a svemu tomu pridonosi i mirovinski sustav. Uplata je sve manje pa se tako jedno od nekad najuzornijih rješenja za mirovine našlo na rubu propasti.
Sustav koji se pokazao dobrim samo za bogatije
Čileanski mirovinski sustav smatrao se nekad pokretačem tamošnjeg gospodarstva, kao i ključnim dijelom uspješne ekonomije. Reformu su još u vrijeme vojne diktature proveli neoliberalni kapitalisti davne 1981. godine. Tada je ukinut sustav međugeneracijske solidarnosti, a uvedena je individualizirana kapitalizirana štednja. Radnici su sami uplaćivali u privatne mirovinske fondove. Tada, naime, vojna hunta nije znala kakvi će biti učinci ovakvog sustava. No, stvar se pokazala vrlo brzo kao dobra. Izdvajanja iz plaća za doprinose pala su sa 26 na 10 posto, ali su zahvaljujući visokom rastu BDP-a te snažnom rastu prinosa fondova isplaćene mirovine bile znatno više nego ranije.
Međunarodne financijske institucije podržavale su ovakav sustav, jer se u mirovinskim fondovima nalazi 80 posto BDP-a Čilea. Sustav je zbog uspješnih rezultata naprosto preslikan u 30-ak ostalih zemalja. U Hrvatskoj se tako prije 20 godina preuzela njihova ideja o individualnoj kapitaliziranoj štednji, ali sustav međugeneracijske solidarnosti, kao što znamo, nije odbačen.
Ipak, toliko hvaljeni sustav pokazao se lošim za one koji nisu zaposleni u kontinuitetu ili rade na crno. Dakle, nezaposlenost ili male uplate zbog povremenog rada donose izrazito niske mirovine. Pritom, stopa od 10 posto doprinosa je mala, a radna dob ograničena na 65 godina. Jedna od ideja je sada da dio doprinosa uplaćuje država.
Hrvatskim umirovljenicima gotovo dvostruko lošije
Kada bi se po krajnjim rezultatima mjerio hrvatski i čileanski mirovinski sustav, onda je jasno kako Hrvatska ozbiljno zaostaje. Rupe u radnom stažu, periodi nezaposlenosti, premalene plaće i drugi mirovinski stup koji još uvijek nije pokazao svoju isplativost za umirovljenika, donose mirovine s udjelom u prosječnoj plaći od svega 39 posto.
Kada je riječ o minimalnoj plaći, dok 44 posto čileanskih umirovljenika prima nižu mirovinu od minimalca, u Hrvatskoj se taj postotak penje na oko 70 posto. Naime, oko 800.000 umirovljenika u Hrvatskoj umirovljenih prema općim propisima živi od mirovine koja je niža od 3.000 kuna. Taj će postotak biti još i veći od iduće godine kada će država povisiti minimalac na 3.250 kuna.
