Nakon 70 godina braka, umrli zajedno u razmaku od samo nekoliko minuta
Supružnici iz Australije, 90-godišnja Norma June Platell i dvije godine stariji Francis Ernest, nakon 70 godina braka umrli su u razmaku od samo nekoliko minuta. Bilo je divno sunčano australsko jutro. Vrata male crkve bila su otvorena. Unutra su bila dva lijesa, a svećenik pored njih. Prizor koji slama srce dogodio se 6. siječnja ove godine.
“Tatin lijes je bio s lijeve strane, a mamin s desne, baš onako kako su uvijek spavali u krevetu. Ako je moguće da srce pukne od tuge, moje se raspalo tog dana dok sam ih gledala zajedno posljednji put, jedno uz drugo kao što su bili zadnjih više od 70 godina “- za Daily Mail napisala je njihova kći Amanda.
Njezini roditelji nerazdvojni su bili u svemu pa i u smrti. Platinasti pir kojeg su trebali proslaviti idućeg mjeseca, nisu dočekali. Pred kraj, dijeli su sobu u domu za njegu starijih osoba, a njihovi kreveti bili su toliko blizu da su se mogli držati za ruke, što su stalno i činili. S ovoga svijeta otišli su u toliko kratkom vremenskom razmaku, da liječnici nisu mogli ustanoviti tko je preminuo prvi, stoga su naveli da su umrli u isto vrijeme.
Dom je bio tamo gdje je ona
Prije tri godine, Normi su predviđali svega nekoliko mjeseci života, jer je bila u uznapredovaloj fazi Alzheimerove bolesti. Lani je izgubila i moć govora. Suprug Francis za nju je brinuo kod kuće. Iako je imao pomoć njegovateljice, svakodnevno pranje, hranjenje i 24-satna briga postala je prevelika borba. Kada je Norma otišla u dom, dio njega jednostavno je umro, opisuje Amanda.
Nakon niza padova i moždanih udara, postalo je jasno da ni on više neće moći sam. Prošle godine, pridružio joj se u katoličkom domu koji je izašao u susret njihovim željama da ostanu nerazdvojni. Hranio ju je, a nekada samo sjedio pokraj nje. Nedostajao mu je bungalov u koji su preselili prije sedam godina iz okrilja obiteljskog doma u kojem su odgojili troje djece. Ali, dom je bio tamo gdje je ona.
“Ušla sam u sobu i kleknula pored tate. Uhvatila sam ga za ruku. Otvorio je oči i rekao: ‘Oh, Mandy, ljupka Mandy. Sada bih želio poći kući.’ Ne znam je li mislio natrag u obiteljski dom ili u raj. Nikada neću znati. Ali, znam da se umorio od života i želio je pronaći mir. Mama je ležala u krevetu pored njega i smiješila se” – prisjetila se Amanda.
Kada on nije jeo, nije ni ona
Kada je tata imao moždani udar i ostao vezan za krevet, njezina majka, iako je bila mobilna unatoč teškoj demenciji, samo je ležala u krevetu pokraj njega. Kada je on odbijao hranu, niti ona nije željela jesti. Ako nije želio piti vodu, nije ni ona. Norma je unatoč bolesti, koja se često percipira kao “mrtvilo mozga” uspijevala oponašati svaki njegov potez.
“Tata se često prisjećao kako su se upoznali. Bilo je to na plesu. Ona je odjenula svjetlo plavu haljinu, a u crvenkastu kosu stavila je svježe cvijeće. Mislio je da gleda filmsku zvijezdu. I mama je prepričavala njihov susret. Često je pričala kako je poslije tog plesa odjurila kući i sestri blizanki rekla da je upoznala momka za kojeg će se udati” – priča Amanda.
Njihova ljubav potrajala je do samoga kraja, kako su si prije 70 godina i obećali te na kraju i otišli zajedno.
