Najljepša hrvatska sportska priča: Vatreni su 1998. osvojili brončano zlato
Svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj zauvijek će biti urezano u pamćenje svih Hrvata koji su svjedočili našem pohodu do bronce. Dolazak u zemlju Galskih pijetlova izborili smo u posljednjoj kvalifikacijskoj utakmici protiv Ukrajine i pridružili se elitnom društvu međunarodnog nogometa. Hrvatska je kao mala zemlja, sa četiri i kusur milijuna stanovnika, tek nedavno izašla iz rata, a tog ljeta su opasno zaprijetili i umalo se popeli na svjetski tron.
Foto: Youtube screenshot
Teško je povjerovati da će ijedna reprezentacija doći na događaj poput Svjetskog prvenstva i biti sretna sa samo tri utakmice koliko ih igraju u skupini. Sve reprezentacije, koliko god neizgledno to bilo, nadaju se prolasku u drugi krug. To su minimalna očekivanja koje i treneri i navijači nameću igračima. Može se pričati da je i sama kvalifikacija uspjeh, čak 174 reprezentacije su se borile za 32 mjesta na prvenstvu.
Nakon što smo se kvalificirali, “nogomanija” je službeno počela. Nije bilo puno ljudi koji su očekivali spektakularan rezultat, iako se moglo naći par fanatika koji su vjerovali u neki veći rezultat. Jedan od tih fanatika bio je Miroslav Ćiro Blažević, izbornik reprezentacije. Trener koji je prije ljeta 1998. bio “trener s bijelim šalom“, nakon ljeta 1998. postao je “trener svih trenera“.
Argentina, Hrvatska, Jamajka, Japan: Očekivanja
Argentina je, uz sada već stalnu postavu Francuske, Brazila i Njemačke najčešće spominjana kao jedna od glavnih favorita prvenstva. S pravom, na raspolaganju je imao elitne igrače koji su polako izlazili iz Maradonine sjene: Batistuta, Chamot, Simeone, Crespo, Zanetti, Ayala. Trener im je imao takav luksuz da čak izbaci jednog od najboljih igrača, Redonda, zato jer se ovaj odbio ošišati.
Hrvatska, kao njihov najozbiljniji suparnik u grupi H, nije puno zaostajala za njima, ali nekako je težina i tradicija argentinskih nogometaša u glavama navijača imala veliku prednost. Ali naši glavni igrači: Boban, Šuker, Prosinečki, Jarni, Bilić, Stanić, Asanović nikako nisu bili nepoznanice na prvenstvu. Igrali su u velikim europskim klubovima, ali su kao ekipa uvelike bili nepoznanica.
Japan i Jamajka ipak su poznatiji po nekim drugim stvarima, a ne nogometu. Bili su autsajderi, Hrvatska bi ih sigurno dobila osam od deset puta da igraju – ali ovo je turnir, u jednoj utakmici se može dogoditi doslovno sve.
Debi za pamćenje
Prvenstvo smo otvorili protiv rasplesanih Jamajčana, a moguće je da smo ih malo podcijenili. Napad je bezuspješno pokušavao probiti njihovu obranu, a u jednom trenutku je Dario Šimić morao izbaciti loptu sa same gol-linije. U 27. minuti Hrvatska je zabila svoj prvi gol na svjetskom prvenstvu; Igor Štimac je napucao loptu u prečku koja se odbila natrag u kazneni prostor, točnije u Stanićeve noge koji je refleksno pospremio loptu u gol.
Sve je teklo po planu do zadnje minute prvog poluvremena kada su Jamajčani brzom kontrom poravnali rezultat.
U drugom poluvremenu dogodio se trenutak magije pod režijom Roberta “Žutog” Prosinečkog. Jednim driblingom bacio je bespomoćnog Jamajčanina na pod, a onda kirurški preciznim udarcem iz nemoguće pozicije spremio loptu u gol.
Točku na i postavio je Davor Šuker u 69. minuti, a Hrvatska je osvojila svoja prva tri boda na SP-u.
Japan je već protiv Argentine dokazao da su strašno tvrd orah za razbit, budući da su se Gaučosi pomučili s probijanjem njihove obrane. Krajnji rezultat bio je mršavih 1:0 za Argentinu.
Red za razbijanje tvrdog oraha došao je na Hrvatsku. Dugo su Hrvati slamali Samuraje i japanski otpor, a presudio je gol Davora Šukera na sjajnu asistenciju “Vatrenog lakta” Aljoše Asanovića. Utakmica je završila 1:0 za Hrvatsku, sa šest bodova smo osigurali prolaz i cilj turnira.
U utakmici protiv Argentine borili smo se za prvo mjesto i mogućnost igranja protiv lakšeg protivnika u nastavku turnira. Igralo se na sredini terena, a jedno krivo dodavanje Marića završilo je u nogama Ortege, koji prosljeđuje do Pinede koji zabija za konačni rezultat 0:1. Nema veze, prolazimo dalje.
Dobar je osjećaj razbit Njemačku 3:0
Vatreni su tako došli među 16 najboljih reprezentacija na svijetu. U osmini finala izvukli smo Rumunje koji su u svojoj skupini bili prvi, ispred Engleza. Tisuće navijača u već prepoznatljivim crveno-bijelim kockicama preplavilo je Bordeaux. Svi Rumunji su obojali kosu u plavu boju, poseban trenutak za obje nacije.
U taktičkom nadmudravanju nije bilo mjesta za grešku. Utakmica je bila tvrda. Rumunji su imali loptu više u nogama, a Hrvatska je bila opasnija. Onda u zadnjoj minuti prvog poluvremena, sudac pokazuje na bijelu točku, Asanović je izborio penal. Šuker si prstima mjeri puls. Duboko udiše par puta i vješto sprema loptu u gol. Ponovno sučeva zviždaljka. Boban je prerano uletio u kazneni prostor i jedanaesterac se mora ponoviti. Šuker i drugi put sprema loptu u desnu stranu gola. Hrvatska vodi, kraj poluvremena.
U drugom poluvremenu Rumunji su išli na sve ili ništa. Trener je ubacio sve napadače na raspolaganju, ali im nije pomoglo. Hrvatska je čak trebala zabiti nekoliko golova iz kontranapada, ali fantastični golman Stelea sve brani. Sudac svira kraj, Hrvati su u četvrtfinalu.
U četvrtfinalu izvukli smo Nijemce, dugogodišnju nogometnu naciju koje se na turnirima svi pomalo boje. S razlogom, Nijemci su što se Svjetskih prvenstava tiče, najtrofejnija europska nacija.
Cijela država je bila na iglama. Na tribinama Franjo Tuđman, a u VIP loži ispod njega kancelar Helmut Kohl. Nisu razgovarali.
Njemačka je bolje otvorila utakmicu, a Ladić je krajnjim naporima čuvao rezultat. Hrvati prijete iz daljine, ali nisu ugrozili velikog Andreasa Köpkea. Nakon jednog krivog dodavanja, lopta na sredini terena završava u Šukerovim nogama koji ju počinje vući prema Köpkeu. Pratio ga je Wörns koji je u međuvremenu ostao posljednji igrač i morao je srušiti Šukera. Sudac je bio neumoljiv: Njemačka ostaje s igračem manje.
A onda se u drugom poluvremenu ukazao on. Došao je na dvadesetak metara od gola, ali je bio previše ukoso da bi šutirao od tamo. Ipak je ipak opalio loptu svom snagom, a torpedo je završio iza Köpkeovih leđa. Robert Jarni zabio je svoj prvi i jedini gol za Hrvatsku reprezentaciju, taman kad smo ga najviše trebali.
Nijemci su bili nemoćni i nervozni. Vlaović je povisio na 2:0 u 80. minuti, a Šuker na 3:0 pet minuta kasnije. Hrvatska u polufinalu.
Thuramova utakmica i brončano zlato
U polufinalu smo igrali protiv domaćina. Tada smo već na glasu bili kao ponajbolja reprezentacija na turniru. Momčadi su istrčale u najjačim sastavima, samo je neobjašnjivo kod nas falio Robert Prosinečki.
Francuzi su na momente opasno prijetili, ali Hrvatska je uspješno neutralizirala njihov napad. Šuker je imao sjajnu priliku, ali lopta odlazi nekoliko centimetara pored gola. U drugom poluvremenu stvari su se zakuhale. Aljoša Asanović je prekrasno odigrao Šukera koji šalje loptu ispod Bartheza i Hrvatska je usred Francuske povela u polufinalu.
Lillian Thuram je cijelu svoju karijeru bio elitni stoper, rijetko je odlazio u napad, eventualno na neki skok iz kornera. Vatreni su jedva stigli proslaviti gol, a na semaforu je već pisalo 1:1. Lillian Thuram je zabio svoj prvi gol za Francusku. Taj gol nas je ozbiljno uzdrmao, a Francuzi su preuzeli kontrolu nad utakmicom. Thuram, pun samopouzdanja, prolazi po desnoj strani i ponovno matira Ladića. Ta dva gola koja je zabio Hrvatskoj su mu jedini golovi u karijeri za Francusku. A odigrao je 142 utakmice za njih, više nego ijedan drugi Francuz.
Ćiro je ostao zaprepašten, sjetio se Prosinečkog tek u 90. minuti, ali onda je već bilo kasno. Preostaje utješna utakmica za treće mjesto, protiv Nizozemaca.
U utakmici za treće mjesto, Prosinečki je na svoj način “zarolao” nekoliko Nizozemaca i u 13. minuti zabija za 1:0. Desetak minuta kasnije, Zenden ravna rezultat na 1:1. Šuker je ponovno odlučio rezultat i zabio šesti gol na turniru u 36. minuti. U drugom poluvremenu su Nizozemcu pokušavali, ali su promašli sve što se promašiti dalo.
Hrvatska je osvojila brončano zlato, a Šuker Zlatnu kopačku.
