Možemo: “Što je točno Ministarstvo radilo od požara u domu u Andraševcu do danas?”
Što je Vlada radila nakon požara u Andraševcu i zašto je dopustila još jednu tragediju, pitanje je koje se logično nameće nakon što su dvije žene na sličan način prije dva dana stradale u Dugom Ratu. Obećanja da će se pooštriti kriteriji poslovanja obiteljskih domova, uz strože nadzore, već su devet mjeseci neispunjena. Na ozbiljne propuste u sustavu socijalne skrbi za starije osobe upozorava i politička platforma Možemo.
Sandra Benčić, platforma Možemo (Snimak zaslona: Youtube/N1)
Platforma Možemo! smatra kako je požar koji je u nedjelju izbio u obiteljskom domu za starije i nemoćne “Providenca” u Dugom Ratu, a u kojem su tragično preminule dvije osobe, još jednom ukazao na slabost sustava socijalne skrbi u kojem je upravljanje nad domovima za starije decentralizirano i u velikoj mjeri privatizirano, ulaganja nedostatna, a sustav inspekcijskog nadzora nedovoljno razrađen.
“S obzirom na činjenicu da je ministar Aladrović najavio da će “odmah započeti s revizijom zakonskih odredbi ili podzakonskih akata koji se tiču kriterija za pružanje socijalnih usluga kako bi oni bili stroži u dijelu koji se tiče sigurnosti objekata koji smještaju korisnike”, Možemo! postavlja pitanje što je točno Ministarstvo radilo od požara u domu u Andraševcu do danas? Uz to, tražimo da se javnost izvijesti o istrazi u slučaju požara u domu u Andraševcu gdje je ove zime poginulo šestero osoba, te da se detektira i objektivna i politička odgovornost za poginule u Andraševcu i u obiteljskom domu u Dugom Ratu” – poručuju.
Ukinuti privatne domove i otvoriti javne kapacitete
Možemo! predlaže da se sustav smještaja starijih i nemoćnih osoba u potpunosti redefinira prema sustavu koji će se usmjeriti na pružanje socijalnih usluga starijim osobama s ciljem što dužeg života u zajednici i vlastitoj obitelji, investicije u sustav javnog organiziranog stanovanja s integriranim socijalnim i zdravstvenim uslugama za starije, napuštanje privatizacije skrbi i mogućnosti udomljavanja odraslih osoba, te ukidanje privatnih obiteljskih domova kroz otvaranje kapaciteta javnog sektora za pružanje skrbi i smještaja za starije i nemoćne osobe.
Zalažu se, ističu, za donošenje standarda kvalitete, a ne samo fizičkih uvjeta za poslovanje, te za implementaciju specifičnih planova upravljanja rizicima koje je potrebno donositi u konzultaciji s radnicima, obiteljima i korisnicima, kao i za unapređenje uvjeta rada i materijalnih prava svih zaposlenih u sustavu.
“Ističemo da usluge u privatnom sektoru često nisu u skladu s minimalnim uvjetima i pravilima koje propisuju zakoni i pravilnici što izlazi na vidjelo u situacijama kada se događaju nesreće poput ove. Hrvatska u ovom trenutku ima svega 50 javnih domova za starije, a poznato je da su liste čekanja duge i da su korisnici u nedostatku javnih domova primorani smještaj potražiti u privatnima. I dok postoje privatni domovi koji su registrirani kao ustanove socijalne skrbi, poznato je da tzv. obiteljski domovi “niču kao gljive”. U Hrvatskoj ih je trenutno više od 600, te je velik broj njih upitne legalnosti, usprkos minimalnim uvjetima koje propisuje spomenuti Pravilnik” – navode.
Šanse za reformu socijalne skrbi sada su još manje
Platforma Možemo! podsjeća i da je premijer Plenković u novom mandatu stvorio megaministarstvo, odlukom o pripojenju resora socijalne politike Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, unatoč tome što su socijalnom sustavu očito potrebne ozbiljne reforme. Zastupnica Sandra Benčić to je istaknula u saborskoj raspravi o sastavu nove Vlade, kada je upozorila na činjenicu da je resor socijalne skrbi jedan od najzapuštenijih i da će se šanse za reformu sustava smanjiti spajanjem sa sustavima rada i mirovina. Platforma Možemo! postavlja pitanje je li uopće moguće da jedno ministarstvo – i jedan ministar – u čijoj su nadležnosti tako velika i kompleksna područja poput rada i mirovinskog sustava učini išta na tragu nužnih reformi u socijalnom sustavu kako se ovakve nesreće ne bi više događale.
