Možda je bilo jogurta, ali nestašice u Jugoslaviji nisu izmišljotina: Sjetimo se samo vožnje parno-neparno
Stariji vozači će se sjetiti 80-ih godina prošloga stoljeća kada se zbog nestašice nafte u Jugoslaviji vozilo po principu par-nepar. Registracijske tablice automobila, uglavnom ‘Fićeka’, određivali su kojim danima smiju voziti, a budno oko milicije bi drastično kažnjavalo one koji se nisu pridržavali pravila.
Početkom osamdesetih Jugoslavija je ostala bez novca za naftu, koja je tada vrijedila kao ‘crno zlato’. Posljedica toga su redukcije. Vozila su mogla voziti svaki drugi dan, ovisno o tome je li im registracijska pločica završavala na parni ili neparni broj.
Nestašicu nafte uzrokovala je stalna devalvacija dinara, a Jugoslavija je postala presiromašna da osigura dovoljno goriva za svoje stanovništvo. Zakon je uveden 1979. godine, a čim je stupio na snagu nastali su brojni problemi. Gužve u javnom prijevozu, čekanja na stanicama i kašnjenja na postao postale su svakodnevica.
Milicija nije bila blagonaklona prema onima koji se nisu pridržavali pravila, novčane kazne i oduzimanje vozačkih dozvola bile su uobičajena stvar. Bogatim Jugoslavenima ovaj zakon nije predstavljao problem, budući da su posjedovali više od jednog automobila koji su imali registracije koje završavaju i na parne i neparne brojeve.
Može se govoriti i o dobrom “nusproduktu” ovog zakona: ljudi su se sa susjedima organizirali i grupno su odlazili na posao. Jedan dan bi vozio susjed s parnom registracijom, a drugi dan susjed s neparnom.
U to vrijeme, na vlasti je bila jedina žena u povijesti na čelu vlade jedne socijalističke zemlje Milka Planinc. Jugoslavenska željezna lady, kako su je nazivali, na tu poziciju je došla nakon sloma Hrvatskog proljeća i smjenjivanja Savke Dabčević-Kučar, kao provjeren partijski kadar. Za vrijeme njenog mandata (1982. – 1986.), savezne vlasti su strogo ograničile uvoz proizvoda široke potrošnje, što je rezultiralo već opjevanim nestašicama kave, ulja, šećera, deterdženata i brojnih drugih proizvoda.