Na mjesto u javnom domu za starije i nemoćne osobe čeka se čitavo desetljeće. Smještajni kapaciteti pokrivaju tek jedan posto umirovljeničke populacije. Unatoč tomu, cijena kreveta sve je veća, a raste i interes za dvostruko skupljim privatnim domovima u nuždi i nedostatku alternative.
Hrvatska ima 55 domova za starije i nemoćne osobe u vlasništvu države, županija i gradova. Koliko je ta brojka na 1,2 milijuna umirovljenika malena, govori i podatak da je u javnim domovima smješteno oko 11.000 korisnika, što je u prosjeku 200 umirovljenika po jednom domu. Svega je to jedan posto postelja na ukupni broj umirovljenika, odnosno oko 200 kreveta na 100.000 stanovnika, što Hrvatsku svrstava na samo dno europskog prosjeka.
Javni domovi poskupili oko 300 kuna
Ne čudi stoga da na postojećih 11.000 smještenih, dolazi čak 70.000 osoba koje su predale zahtjev, a na mjesto u domu za starije čekaju i po deset godina. Ta je brojka iz godine u godinu sve veća, što pogoduje privatnim domovima kojih je dvostruko više, a neprestano nastaju novi. Iako najmanje dvostruko skuplji, predstavljaju jedinu alternativnu onima koje nemaju drugog izbora nego preseliti u dom, posebice ako je riječ o teško pokretnim ili dementnim osobama ovisnima o stalnoj njezi i skrbi.
No, ni javni domovi cijenom nisu dostupni svima. U prosjeku smještaj košta oko 2.400 kuna, koliko iznosi i prosječna hrvatska mirovina. Nju ostvaruje tek jedna trećina hrvatskih umirovljenika, dok ostali imaju manje. Za smještaj stoga nemaju dovoljno, tim više otkako su u lipnju lani cijene u svim javnim domovima porasle za od 10 do čak 35 posto. Najčešće, riječ je o poskupljenju od oko 300 kuna. Većini stoga pomažu djeca, unuci…
Razliku u cijeni državnih i javnih domova najbolje ilustrira podatak da je država lani domovima iz državnog proračuna morala nadodati čak 164,5 milijuna kuna kako bi pokrili troškove koje ne mogu namiriti iz redovnog poslovanja.
U Istri sve više privatnih i obiteljskih smještaja
Tako Novi list piše da u Istri na mjesto u županijskim i gradskim domovima čeka oko 2.800 osoba. No, ta se brojka neprestano povećava. Zbog toga se pojavio novi unosni biznis, otvaranje privatnih domova za stare i nemoćne kojih je sve više.
Na mjesto u pulskom Domu Alfredo Štiglić čeka se punih deset godina, a na listi je čak 2.671 osoba. Krajem 2014. godine isti je dom čekala 1.861 osoba. Dakle, u četiri godine imaju čak 810 zahtjeva na čekanju više. Posljednja osoba koja je smještena u taj dom predala je zamolbu za jednokrevetnu sobu još u kolovozu 2007. godine.
Jedina alternativa ostaju mali obiteljski domovi. Samo na području Puljštine ima ih 15-tak, a u nekim četvrtima Pule djeluju i po tri doma u blizini. Lani ih je otvoreno nekoliko u Puli. Takvi domovi već egzistiraju na Poreštini, Barbanštini, u Rovinju, Marčani, Šišanu, Ližnjanu, Puli, Loboriki, Vinkuranu. Interes za svima je ogroman, a slobodnih mjesta je samo u nekima, navodi Novi list.