U mirovinu otišle jer su morale; zbog stečaja, bez isplaćenih plaća i otpremnine!
“Kako preživljavam? Tako što me nikad nema kod kuće. Putujem s penzionerima, ne sjećam se kada sam zadnji put upalila peglu, a nemam ni interneta. Kupujem na akcijama i rasprodajama. Znate, umirovljenici vam teško žive. Dok jedni po danu bacaju, drugi po noći vade… Najviše volim putovanja s penzionerima, mi smo vam mirogojski mališani”
Mirta Sokolović prima 1.610 kuna mirovine Foto: J.Grgurić/Mirovina.hr
Mirta Sokolović i Safa Sefić još su uvijek mlade umirovljenice, obje na svoj način kažnjene zbog prijevremenog umirovljenja i sa sredstvima nedostatnima za dostojanstven život u ranim 60-im godinama.
Nakon 20 godina rada u robnoj kući Nama, Mirta Sokolović otišla je u invalidsku mirovinu koja joj danas iznosi 1.610 kuna.
Dobila 14 kuna veću mirovinu
“Mirovina mi je nakon posljednjeg povećanja porasla za, zamislite, 14 kuna. Govorili su da će biti 40 pa i 400 kuna veća, ali već godinama se nije mijenjala do ovih 14 kuna. Iz Robne kuće otišla sam bez otpremnine. Neki su dobili, a neki ne, pitanje je zašto. Imali smo dionice, a gdje je taj novac završio, stvarno ne znam. I tako, nakon tolikih godina rada odete bez ičega” – počinje svoju priču Mirta Sokolović.
Unatoč mizernim primanjima od kojih živi sama, gospođa Mirta skrojila si je život po svom. Život je to ispunjen putovanjima, pjesmom, uživanjem u svakom pogledu na prirodu, razgovoru…
“Kako preživljavam? Tako što me nikad nema kod kuće. Putujem s penzionerima, ne sjećam se kada sam zadnji put upalila peglu, a nemam ni interneta. Kupujem na akcijama i rasprodajama. Znate, umirovljenici vam teško žive. Dok jedni po danu bacaju, drugi po noći vade… Najviše volim putovanja. To je pravo zajedništvo, odričemo se jedni za druge, nosimo si stvari, lijekove… Mi smo vam kao vrtić, hodamo u paru i pjevamo kao mirogojski mališani. Ja sam vam Mirta. Kao cvijet. Često ga berem na putovanjima. Divno miriši pa od njega pravim čaj i likere. Jednom mi je u Robnu kuću ušao Kemal Monteno. Tražio je karton ulja, a ja sam mu dala tri. Nije morao sve platiti. Puno godina kasnije išli smo u Sarajevo i slušali smo ga kako pjeva “Jedne noći u decembru, kad je bila hladna zima, čuvao sam tebe, Branka…”. Bila sam jako tužna kada je umro nakon toga, a Sarajevo me oduševilo. Uzmite tisuću kuna i otputujte tamo na jedan dan, vidjet ćete” – priča nam svoje životne crtice Mirta Sokolović.
Kažnjena s više od 39 godina staža
Lako nipošto nije ni 61-godišnjoj Safi Sefić. U mirovini je već dvije godine, a radni je vijek provela u Metalingu koji je otišao u stečaj.
Safa Sefić u mirovinu je morala zbog stečaja firme Foto: J.Grgurić/Mirovina.hr
“Neobično mi je u mirovini, nisam to htjela, ali sam morala. Plaća je bila bolja, a mirovina mi je sada oko 2.500 kuna nakon povećanja. Otplaćujem još kredit pa nije lako. Imam više od 39 godina radnog staža. Da je firma opstala još barem godinu dana, i mirovina bi mi bila veća. Kolegica je nakon stečaja provela na burzi rada dvije godine kako bi izbjegla penalizaciju, ali na kraju ima manju mirovinu nego ja. Vjerojatno ima manje staža. Ja nisam htjela na burzu. Kažnjeni smo zbog stečaja, ni krivi ni dužni” – priča nam gospođa Safa.
Od države je dobila tri minimalca i to je sve s čime je otišla u mirovinu nakon gotovo 40 godina staža kako bi danas primala svega 2.500 kuna mirovine. Uoči stečaja i mirovine, poslodavac im je dugovao čak sedam plaća, da bi na kraju štrajkom uspjeli izboriti dio primanja koja im pripadaju. Umjesto da se spase, sustav im vraća ovako. Baka Safa danas vrijeme provodi pomažući kćerima i igrajući se s unucima koji su joj, kako kaže, najveća radost.
