Mirovinsko osiguranje slavi 96. rođendan: Želimo mu više novca za veće mirovine!
Zakon o osiguranju radnika donesen je 14. svibnja 1922. godine. Iste je godine osnovan i Središnji ured za osiguranje radnika u Zagrebu, preteča današnjeg HZMO-a koji danas slavi rođendan. Uz želju da mu budžet za mirovine bude deblji, donosimo zanimljivi povijesni pregled mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj.
Tenisačice s početka 90-ih na mjestu budućeg Središnjeg ureda foto: HZMO
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje danas slavi 96. rođendan. Naime, život je započeo kao javna ustanova za socijalno osiguranje davne 1922. godine kao Središnji ured za osiguranje radnika u Zagrebu. Temelj tomu udario je Zakon o osiguranju radnika, donesen 14. svibnja te godine. Njime je prvi puta uspostavljeno i uređeno zdravstveno i socijalno osiguranje zaposlenih na ovim prostorima, uz već postojeće osiguranje za slučaj nesreće na poslu. Mirovinsko osiguranje uvedeno tim Zakonom pokrivalo je rizike starosti, invalidnosti i smrti. Međutim, njegova je primjena bila odgođena sve do 1. rujna 1937. od kada se neprekidno provodi do danas. Ovaj je Zakon za to doba bio smatran jednim od najnaprednijih propisa te vrste u Europi. Prvi ravnatelj Središnjeg ureda bio je Vilim Bukšeg.
Radnička zaštita i Božidar Adžija
Središnji ured bio je nositelj socijalnog osiguranja radnika za čitavu tadašnju državu, a na području Hrvatske 1922. godine obuhvaćao je 137.404 osiguranika. Iako se opće mirovinsko osiguranje prema Zakonu o osiguranju radnika počelo provoditi tek od 1937., kada je između tadašnjih socijalnih partnera postignut sporazum o njegovom financiranju, Središnji ured već tada je imao rentni (mirovinski) odjel, u kojemu se odlučivalo o mirovinama ostvarenim zbog nesreće na poslu i profesionalne bolesti i o mirovinama preuzetim na temelju sukcesije bivše Austro-Ugarske monarhije – povijesni pregled u povodu svog rođendana donosi na svojim internetskim stranicama HZMO.
Središnji ured izdavao je mjesečnu socijalno-političku reviju “Radnička zaštita”, koja je izlazila još 1919. sve do 1941. godine, a čiji je urednik već tada bio poznati stručnjak za socijalno osiguranje dr. Božidar Adžija, kasnije načelnik rentnog odjela Središnjeg ureda. Na tom su se mjestu objavljivani članci, propisi, okružnice i druge informacije iz svih grana socijalnog osiguranja (zdravstveno i mirovinsko osiguranje, osiguranje za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti, osiguranje za slučaj nezaposlenosti i obiteljski dodaci) i često su vođene stručne rasprave i polemike o pojedinim temama iz pojedine grane i njezine provedbe. Osim toga, objavljivan je čitav niz ostalih publikacija.
Zgrada u Lenucijevoj potkovi
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i danas je smješten u zgradi u kojoj je bilo sjedište Središnjeg ureda za osiguranje radnika, a koja je u te svrhe i sagrađena. Zemljište između hotela “Esplanade” i Botaničkog vrta, u takozvanoj Lenucijevoj potkovi po cijeni od tadašnjih sto dinara po četvornome metru ustupilo je tadašnje gradsko poglavarstvo. Središnji ured obavljao je poslove provedbe osiguranja radnika uz stalan porast osiguranika, čiji je broj 1940. godine dosegao 246.757 osoba na području Hrvatske.
Središnji ured u travnju 1941. mijenja ime i postaje Središnjicom osiguranja radnika (s podružnicama), a njegovo glasilo mijenja ime u “Hrvatsko socijalno osiguranje” koje od 1942. do 1945. izlazi pod imenom “Hrvatsko družtvovno osiguranje”. U tim godinama dolazi i do pada broja osiguranika (1943. godine 182.333 osobe) te ostvarivanja prvih mirovina prema Zakonu o osiguranju radnika. Pri tome valja napomenuti da je kasnijim propisima o mirovinskom osiguranju prošireno računanje staža osiguranja navršenih od 1922. do 1937. radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja. Time je i obvezno mirovinsko osiguranje, ustanovljeno Zakonom o osiguranju radnika 1922., dobilo svoj puni smisao i svrhu, piše HZMO.
Foto: HZMO
Nakon završetka II. svjetskog rata došlo je do spajanja svih zatečenih nositelja tadašnjeg socijalnog osiguranja, bez obzira na granu osiguranja i obuhvat osoba za koje se osiguranje provodilo. Umjesto Središnjice za osiguranje radnika, osnovan je Središnji zavod za socijalno osiguranje sa sjedištem u Zagrebu, a zatečeni zaposleni u Središnjem uredu nastavili su raditi svoj posao. Takva organizacija, u kojoj je mirovinsko osiguranje tretirano kao dio jedinstvenog socijalnog osiguranja, ostala je sve do 1971. kada se organiziranjem samoupravnih interesnih zajednica mirovinsko osiguranje odvojilo od zdravstvenog, a osiguranje za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti razdvojilo te postalo dijelom zdravstvenog i dijelom mirovinskog osiguranja.
Socijalno osiguranje i Solidarnost
Od 1945. počelo je izlaziti mjesečno revijalno glasilo “Socijalno osiguranje”, koje je s prekidom između 1950. i 1952. izlazilo do 1971. i predstavljalo značajan izvor podataka o mirovinskom osiguranju i njegovoj provedbi.
U tome vremenu, najznačajniji stručnjak bio je Zlatko Cota, pomoćnik direktora Republičkog zavoda za socijalno osiguranje koji je, kao autor većeg broja zbirki propisa i priručnika za provedbu mirovinskog osiguranja, jednako kao i Božidar Adžija prije njega, ostavio neizbrisiv trag u tome osiguranju i njegovoj provedbi, piše na stranicama Zavoda za mirovinsko.
Za informiranje javnosti i članova tijela upravljanja, od 1974. pokrenut je bilten “Solidarnost”.
U vremenu od 1945. u Hrvatskoj je stalno rastao broj osiguranika, a njihov broj 1965. godine prešao je milijun. Naime, te je godine obvezno mirovinsko osiguranje prošireno i na privatne obrtnike, ugostitelje i prijevoznike, a od 1980. i na individualne poljoprivrednike, te je tim osiguranjem obuhvaćeno gotovo čitavo radnoaktivno stanovništvo Hrvatske. Tada je zabilježeno ukupno 1,774.653 osiguranika, a najveći je broj dosegnut 1988., kada ih je bilo ukupno 1.982.830.
Usporedno s rastom osiguranika, u Hrvatskoj je rastao i broj korisnika mirovina, kojih je 1950. godine bilo svega 66.771, zatim 1955. gotovo dvostruko više, 1965. bila su 251.304 korisnika mirovina, deset godina kasnije 377.565 korisnika, a 1985. godine 507.551 korisnik mirovine. Godine 1990. u mirovinskom osiguranju radnika bio je 1.682 971 osiguranik, a korisnika mirovine 594.339. Od tada su se počeli gomilati i problemi u financiranju mirovinskog osiguranja.
