Udruga društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava je sa Slobodnom Dalmacijom organizirala panel raspravu na temu “Drugi mirovinski stup – moja štednja, moj novac”.
Foto: Pixabay
Dubravko Štimac, predsjednik Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) i predsjednik Uprave PBZ Croatia osiguranja društva za upravljanje mirovinskim fondovima kazao je da je mirovinski sustav dobar, da ga treba samo malo popraviti, a ne rušiti i raditi stvari iz početka, piše slobodnadalmacija.hr.
Slobodna Dalmacija i UMFO organizirali su panel raspravu na temu “Drugi mirovinski stup – moja štednja, moj novac”, na kojoj su govorili:
- Petar Vlaić, predsjednik uprave Erste d.o.o. društva za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima
- Zrinka Živković Matijević, direktorica Ekonomskih i financijskih istraživanja Raiffeisen banke
- Katija Zelić, voditeljica odnosa s investitorima AD Plastika
- Mira Hajdić iz Hrvatske udruge poslodavaca
- Dubravko Štimac, predsjednik Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) i predsjednik Uprave PBZ Croatia osiguranja društva za upravljanje mirovinskim fondovima
Raspravu je moderirala Ljubica Vuko iz Slobodne Dalmacije.
U II. stupu preko dva milijuna članova, štednja vrtoglavih 111,21 milijardi kuna
Mirovinci su iznijeli podatke o trenutačnom stanju II. stupa, tvrde da u 18 godina postojanja u četiri fonda II. mirovinskog stupa danas imaju više od dva milijuna članova, a ukupna ušteđevina iznosi 111,21 milijardu kuna.
Od ukupnog iznosa, tvrde da su prinosi 41,25 milijardi kuna, odnosno da su toliko zaradili svojim članovima.
Najviše su ulagali u obveznice RH (66,65 posto), zatim u dionice stranih (13,3 posto) i domaćih izdavatelja (11,4 posto), potom u novčana sredstva (4,65 posto), a najmanje u alternativne klase imovine (4,65 posto) koje bi u budućnosti trebale biti u fokusu ulaganja.
Primjer na jednom štediši
Dubravko Štimac je na primjeru jednog štediše s prosječnim primanjima pokazao kako se njegova mirovinska štednja povećava. Ako je tom štediši u 2002. godini, kada je uveden II. stup, prosječna plaća bila 5.352 kune, a današnja mu je narasla na 8.693 kune, to znači da je on u obvezni fond II. stupa uplatio 77.367 kuna.
Pritom mu je fond na taj iznos zaradio još 46.283 kune, a stanje na njegovom računu je zbroj uplaćenih sredstava i prinosa, odnosno 123.650 kuna.
Drugim riječima, 100 kuna koje je taj osiguranik uplatio 1. svibnja 2002. godine danas vrijedi 262,16 lipa.
Da je isti štediša umjesto u fondu štedio u banci, na svoju štednju bi kamatama zaradio samo nešto više od 15 tisuća kuna. Naravno, ovo je samo primjer za štednju u II. stupu u 18 godina koliko postoji, a koliko je uvođenje II. stupa dobro ili loše vidjet ćemo za dvadesetak godina kada u mirovinu budu odlazili ljudi koji su cijeli život štedjeli u njemu.
“Drugi stup je tranzicija kolektivne odgovornosti za mirovinu prema individualnoj odgovornosti. Ta je transformacija nužna zbog starenja stanovništva, manjeg broja rođene djece, emigriranja mlađeg stanovništva, odbijanja stanovništva da zbog duljeg životnog vijeka dulje radi”, kazao je Štimac.
Pritom je i kritizirao I. stup međugeneracijske solidarnosti:
“Prvi stup je temelj socijalne sigurnosti u starosti i u slučajevima invalidnosti, ali mora više promicati kulturu rada putem nagrada za dulji rad i pravednog umanjenja za kraći rad u kontekstu godina života i godina staža”, kazao je.
“Prije ili kasnije morat ćemo jačati II. stup”
Na panel raspravi se moglo čuti i o važnosti III. dobrovoljnog mirovinskog stupa, za kojeg su sudionici kazali da bi trebao biti standard pregovaranja sindikata i poslodavaca. Umjesto povišice od nekoliko stotina kuna, sindikati bi trebali ispregovarati da poslodavac svojim radnicima uplaćuje za mirovinsku štednju u III. stupu.
Time bi došli do većih mirovina za pojedince, a i država bi uštedjela javne rashode za isplatu mirovina.
Na panel raspravi su objasnili da fondovi prije ulaganja vode dubinske analize, a da iza svega toga stoje timovi analitičara i portfolio menadžera.
Hrvatski mirovinski fondovi među najboljima u svijetu?
Na svijetu postoji nekolicina obveznih mirovinskih fondova, a hrvatski su navodno među najboljima. Oni su u posljednjih pet godina imali drugi najveći prosječni prinos s 5,4 posto. Prvo mjesto drže Australci s čak 6,7 posto, a iza nas slijede Nizozemci i Norvežani s 4,9 posto, Kanađani s 4,7 posto…
“Sve se to odigravalo i u vrijeme najveće svjetske krize, kojom su, naravno, i drugi bili pogođeni. Problem je Hrvatske što je u tih šest godina naše dioničko tržište padalo, a ne raslo”, kazao je Dubravko Štimac.
