Ministar Aladrović odbacio sva tri zahtjeva za jednaka prava umirovljenika na rad
Sindikat umirovljenika zatražio je od ministra rada i mirovinskog sustava Josipa Aladrovića da ispravi nejednakost, nastalu među pojedinim skupinama umirovljenika oko prava na rad uz zadržavanje mirovine. No, ministar je sva tri zahtjeva odbacio, uz poprilično zabirnjavajuća obrazloženja.
Umirovljeni postolar Željko Vrđuka radi na pola radnog vremena (foto: J. Grgurić)
Vlada je od ove godine proširila pravo rada do pola radnog vremena uz zadržavanje mirovine, ali zakinula je pritom gotovo pola milijuna najsiromašnijih umirovljenika. Naime, oko 220.000 korisnika obiteljskih mirovina (prosjek im je oko 2.000 kuna) ne smije raditi, dok se najniža mirovina, koju ima oko 255.000 građana, u slučaju rada ukida i umanjuje. Riječ je o ljudima koji imaju prosječna primanja od 1.670 kuna i prisiljeni su raditi u starosti. Također, pojedine povlaštene kategorije imaju veća prava na rad u mirovini nego obični umirovljenici.
Sindikat umirovljenika Hrvatske zatražio je od ministra Josipa Aladrovića da hitno ispravi tri navedene nepravde. Međutim, njihovi su zahtjevi odbijeni uz poprilično nevjerojatne razloge koje navodi Ministarstvo rada i mirovinskog sustava.
Poticaj udovicama da traže obiteljsku mirovinu
“Za uvođenje ravnopravnog prava na rad svih umirovljenika, a osobito korisnica obiteljskih mirovina, kojima su to zapriječili ministri Mrsić i Pavić, Aladrović je odgovorio kako su u našem mirovinskom sustavu uvjeti za ostvarivanje prava na mirovinu blaži u odnosu na većinu država, ali nije rekao istinu kako u većini tih država obiteljske umirovljenice, jer je riječ u 94 posto o ženama, imaju pravo na rad” – upozorava predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, Jasna A. Petrović.
Da bi stvar bila bolja, ministar je o mogućnosti rada umirovljenika s obiteljskim mirovinama ustvrdio da bi se tako „povećao poticaj udovicama/udovcima da u većem broju ostvaruju obiteljsku mirovinu, a povećanjem njihova broja bi se povećali i rashodi za mirovine“.
“Naš bi ministar rado uštedio na najsiromašnijoj populaciji s prosječnom mirovinom od samo dvije tisuće kuna. I onda je još dao lukavi savjet kako zaobići taj propis, tako da se vratite na svoju starosnu mirovinu, ako je imate, pa onda imate pravo raditi, a kad prestanete raditi, vratite se na obiteljsku mirovinu. Koja fora da vas ministar nagovara na muljanje!” – pojašnjava Petrović.
Za one s najnižim mirovinama ostavio otvorenu opciju
Kada je riječ o umanjenju najniže mirovine u slučaju rada, iz Ministarstva SUH-u odgovaraju da se najniža mirovina kao zaštitni institut „plaća iz državnog proračuna“.
“To apsolutno nije točno. Najniža mirovina se plaća iz javnog stupa međugeneracijske solidarnosti, kao unutargeneracijski vid solidarnosti s najslabijima. Tko to ne zna, ne bi trebao raditi u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, jer bi trebao poznavati razliku između mirovina iz doprinosa i na teret poreznih obveznika” – kaže predsjednica Sindikata umirovljenika.
No, ministar je ostavio otvorenom opciju da se ovo pitanje dodatno razmotri, prije svega zbog značajnog broja korisnika najniže mirovine, ali nije siguran postoji li za to realna financijska mogućnost.
Povlaštenima bolja prava jer su – mlađi!
Šire mogućnosti imaju umirovljeni vojnici i policajci jer, za razliku od ostalih, mogu birati rad na puno radno vrijeme uz isplatu pola mirovine. Sindikat umirovljenika je tražio da se isto omogući svim umirovljenicima, a ne samo privilegiranim skupinama, kojima se na taj način u odnosu na ostale jača konkurentnost na tržištu rada.
Međutim, ministar smatra da se “time osigurava potreban broj relativno mlađih osoba u deficitarnim zanimanjima za djelatnosti gdje su potrebna znanja, kompetencije i sposobnosti“.
“Tako on nas uvjerava kako su samo policajci i vojnici kompetentni i trebaju biti privilegirani na tržištu rada, dok to nisu profesori ili liječnici, trgovci ili informatičari ili pak obični radnici. A to što su oni mlađi od starosnih umirovljenika, do sada nije bio argument prijevremenim umirovljenicima da im se omogući pravo na rad. Tako se kroje hrvatski zakoni, s labavim argumentima i utemeljeni na formuli tople vode. A onda, ajmo, opet od početka, umjesto da se cjelovito i osmišljeno kreiraju propisi” – zaključila je Jasna A. Petrović.
