Medicinska sestra otkrila pet najčešćih stvari za kojima žalimo na samrti
Kako starimo, tako imamo potrebu osvrnuti se na ono što smo za života postigli, ali i ono što nismo. U tom smislu žaljenja za propuštenim prilikama, onim što smo mogli, ali nismo se usudili učiniti, nisu ništa neobično. No, neke stvari trebali bismo promijeniti dok još stignemo. Jedna medicinska sestra sastavila je popis koji je zajednički svim ljudima na samrti. Njihova žaljenja mogu nam biti putokaz da učinimo ono što oni nisu, a svakako bi kada bi mogli vratiti vrijeme.
Foto: Unsplash
S ciljem da svijetu prenesene pouku o stvarima za kojima ljudi najviše žale na kraju svog životnog puta, palijativna medicinska sestra iz Australije, Bronnie Ware bilježila je razmišljanja svojih pacijenata o ovoj i te kako važnoj temi.
Na odjelu za umiruće radila je nekoliko godina te tijekom tog razdoblja s njima mnogo razgovarala, prilikom čega su joj oni otkrili svoja posljednja žaljenja. Ona mogu poslužiti kao putokaz svima nama da postupimo drugačije dok ne postane kasno.
Zanimljivo je da Ware navodi da se u trenucima prije smrti javlja nevjerojatna jasnoća i mudrost u ljudskom umu. Kada bi svoje pacijente pitala za čime žale i što bi učinili drugačije, otvarali bi čitav niz tema. Njezina priča brzo je zaintrigirala javnost pa je objavila i knjigu “Top Five Regrets Of The Dying.”
Ovo je pet najčešćih stvari za kojima ljudi žale prije smrti:
- Žalim što nisam imao hrabrosti živjeti život dosljedan sebi, a ne onome što su drugi od mene očekivali – većina snova ostane nam neispunjena, za čime kasnije i te kako žalimo. Kada smo zdravi, imamo slobodu raditi što želimo, no nažalost toga postanemo svjesni tek kada se razbolimo.
- Žalim što sam radio tako puno – Ware je kazala da je ovu rečenicu rekao skoro svaki njezin muški pacijent. Njihovo žaljenje usmjereno je na vrijeme koje su zbog posla propustili provesti sa svojom djecom i partnerima.
- Žalim što nisam imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje – Mnoge stvari prešućujemo kako ne bismo ušli u konflikt s osobom, često zbog straha da je ne izgubimo. Ali, rezultat je takav da se onda cijeli život zadovoljavamo s osrednjim odnosima i nikada ne kažemo što doista mislimo i osjećamo, ne otvarajući se u potpunosti tako zbog straha nikomu. A to je žalostan način za proživjeti život.
- Žalim što nisam ostao u kontaktu sa svojim prijateljima – Besmislene obaveze odvajaju nas od prijateljstava čije značenje spoznamo tek kada usporimo tempo ili kada nam više na zemlji nije ostalo previše vremena, a tada zna biti kasno.
- Žalim što si nisam dozvolio da budem sretniji – Sreća je pitanje izbora. Da bismo je ostvarili, moramo si dopustiti da se što više iskreno smijemo te shvatiti da zaslužujemo biti sretni.
