Macron srlja s mirovinskom reformom: Čak i njegovi najbliži pristaše žele odgodu, strahuju od eskalacije na ulicama
S eskalacijom nemira na ulicama francuskih gradova, čak i najbliži pristaše predsjednika Emmanuela Macrona upozoravaju da bi ipak trebalo ublažiti ili odgoditi mirovinsku reformu. Poseban bijes javnosti izazvalo je Macronovo zaobilaženje parlamenta. O tome hoće li Francuzi ići u mirovinu sa 62 ili 64 godine odlučit će Ustavno vijeće najkasnije do 20. travnja.
Foto: Emmanuel Macron | Youtube screenshot
Mirovinska reforma koju svim silama pokušava progurati francuski predsjednik Emmanuel Macron ne samo da je uzrokovala kolaps u mnogim gospodarskim sektorima, nego je izazvala i podjele među njegovim najbližim pristašama. Bloomberg piše kako dio Macronovih saveznika u Nacionalnoj skupštini podržava reformu, unatoč tome što njegovim manevrom neće moći glasati o njoj, ali upozoravaju da bi cijelu stvar ipak trebalo odgoditi.
Pribojavaju se, naime, da bi sve masovniji prosvjedi, o kojima smo u više navrata pisali, a time i neredi diljem zemlje mogli eskalirati te da bi netko mogao i poginuti. Bojazan je tim veća što bi to moglo prouzročiti novi val nezadovoljstva, što potencijalno znači još više nereda i pogibeljnih situacija.
– Jedna od opcija za Macrona bi bila odgoditi uvođenje reforme, čime bi francuski predsjednik dobio priliku da ponovno pokrene dijalog s umjerenijim sindikatima o uvjetima rada, ali i da proširi fokus na obrazovanje i zdravstvo, u skladu sa zahtjevima prosvjednika. Zalažem se za stavljanje reforme na čekanje. Time bi se ohladila situacija. Ostaviti stvari ovakvima kave trenutno jesu nije baš dobra strategija, rekao je ekonomist Philippe Aghion, jedan od tvoraca omražene mirovinske reforme.
Dolijevanje ulja na vatru
Zastupnik Macronove stranke Preporod, Eric Bothorel upozorava da je najhitniji prioritet deeskalacija nasilja. Dodaje da bi odgađanje reforme dalo priliku Macronu i sindikalistima da spase svoje obraze.
– Emmanuel Macron ne može izaći iz ovoga ponižen, ne smije odustati od svoje reforme. Ali, ni sindikati ne mogu biti poniženi. Ne smijemo ostaviti dojam da ih preziremo, rekao je Bothorel, bivši socijalist, a sad predvodnik struje koja se zalaže za nadstranačku politiku.
Tijekom masovnih prosvjeda uhićene su stotine ljudi. Nevladine organizacije za ljudska prava upozoravaju da je policija često prekomjerno koristila silu i služila se agresivnim metodama privođenja. Snimke okršaja prosvjednika i snaga reda te paljenje automobila i smeća na ulicama brojnih francuskih gradova obilaze svijet. Zabilježen je i porast pljački i razbojstava.
Razina nasilja posebno je porasla otkako je Macronova Vlada iskoristila odredbu francuskog Ustava kojom može zaobići glasovanje u parlamentu. To su učinili svjesni da možda ne bi dobili potrebnu većinu. Tako o mirovinskoj reformi odlučuje Ustavno vijeće. Ono do 20. travnja treba donijeti odluku o ustavnosti reforme, a ovisno o odluci ona će biti povučena ili će stupiti na snagu, što bi se moglo odraziti na intenzitet prosvjeda i nasilja na ulicama.
Sve manje opcija za Macrona
Macronovi najveći suparnici su sindikati. Dosad francuski predsjednik nije pokazivao niti zrnce razumijevanja za njihove zahtjeve. Štoviše, ignorirao ih je te odlučio s njima pregovarati tek nakon odluke Ustavnog vijeća. S druge strane, poručio je da se nada kako će mir biti vraćen do ljeta.
Guillaume Gouffier-Cha je još jedan Macronov zastupnik u parlamentu. On je tim putem 2020. godine pokušao provesti istovjetnu mirovinsku reformu, koju je Macron ipak odgodio pod izlikom pandemije koronavirusa, a zapravo sluteći razvoj situacije slične ovoj. Kako je u međuvremenu izgubio većinu u parlamentu, Macronu nije preostalo ništa drugo nego da posluša Gouffierove vapaje da bi trebalo poslušati nezadovoljstvo građana.
Ipak, pitanje je koliko je to spreman učiniti. Bivši premijer Edouard Philippe također smatra da bi Macron trebao dobro razmisliti što čini. Iako načelno podupire reformu, smatra da je predsjednikova strategija prepuna okidača za raspirivanje nasilja. Jean-Bernard Gaillot-Renucci, pripadnik grupacije Desnica uz Macrona, drži da se predsjednik zatvorio u “kulu bjelokosnu” te da njegovi javni istupi samo raspiruju nezadovoljstvo.
Macron ima tri izgledne opcije: pričekati da se neredi smire sami od sebe, što bi možda bilo i kontraproduktivno; staviti reformu na čekanje ili pozvati na prijevremene izbore, što bi za njega također moglo biti riskantno.
– Pretvori li nam se država u krvavu bojišnicu, tada više ništa ne bi bilo moguće učiniti, niti bi bilo moguće doći do konsenzusa. Macron bi trebao malo uzmaknuti. To vam je kao u šahovskoj partiji: žrtvujete figuru da biste ostali u igri, zaključuje tvorac mirovinske reforme Aghion.
