Loše stanje u domovima: Ljude ne podižu iz kreveta, ne izvode na zrak, kupaju ih po dvoje…”
Pučka pravobranteljica Lora Vidović obišla je tri javna doma za starije osobe, u Rijeci, Belom Manastiru i na Visu radi provjere poštivanja ljudskih prava, posebice kada je riječ o slobodi kretanja, zdravstvenoj njezi i prehrani. Nedostatak osoblja i dalje predstavlja najveći problem. U Belom Manastiru tako nedostaje 38% medicinskih sestara i 37% njegovateljica, što otežava svakodnevno pružanje usluga.
Ono što posebno zabrinjava u javnim domovima jest da nepokretni i teže pokretni korisnici, koji samostalno ne koriste invalidska kolica, leže u krevetima po cijeli dan, vrlo rijetko ih se podiže, a na svježi zrak idu najčešće samo tijekom posjeta, uz pomoć članova obitelji. Jedna korisnica navela je da je njegovateljice nisu htjele posjedati u invalidska kolica, jer se nije mogla sama odjenuti pa je molila pomoć pokretnih korisnica. Zaposleni su pak naveli da ne podižu korisnike, jer oni sami to ne žele.
“Sve osobe, osim onih za koje postoje jasne medicinske kontraindikacije, potrebno je poticati na podizanje iz kreveta, a na to je skrenuta pozornost v.d. ravnatelju Doma u Belom Manastiru. Nedugo nakon obilaska, obavijestio je predstavnice NPM-a da je odmah zatražio izradu plana izvođenja svih nepokretnih i teže pokretnih korisnika kojima to njihovo zdravstveno stanje omogućava, te da su korisnici već boravili na svježem zraku. Nitko od upitanih nije to odbio, a svoje veselje iskazali su pjesmom” – izvijestila je pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svom Izvješću Hrvatskom saboru za 2018. godinu.
Ne koriste zaštitne pregrade i paravane
Ista stvar je i sa serviranjem obroka u sobi na krevetu za korisnike na stacionaru, iako smiju jesti u blagovaonici te mnogi od njih to i žele. Kako navodi Vidović, i ovu je preporuku dom u Belom manastiru odmah implementirao.
U domu na Visu gospođa koja je slomila kuk, uopće nema fizikalnu terapiju na koju ostvaruje pravo. Cijeli dan provodi u krevetu, iako bi voljela da je podignu i izvedu na terasu
na svježi zrak, no uz svoj svakodnevni rad sestre to ne stignu, navodi se u Izvješću. I korisnica Doma u Belom Manastiru požalila se na nedostatnu fizikalnu terapiju, jer iako joj je priznato pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja na fizikalnu terapiju u kući, pet puta tjedno, ona ga ne ostvaruje, nego joj terapiju dva puta tjedno provodi fizioterapeut iz Doma.
Ne poštuje se ni intima korisnika.
“Također je nedopustiva praksa da zaposlenici, primjerice u Domu u Belom Manastiru, u zajedničkoj kupaonici istovremeno kupaju dvije osobe, bez zaštitne pregrade ili paravana, kao i da se prilikom obavljanja njege u višekrevetnim sobama paravani ne koriste, jer je to ponižavajuće. No nakon upozorenja, Dom je promijenio takvu praksu.”
Osobe s demencijom završavaju na stacionaru
Nepravilnost je uočena i kod smještaja oboljelih od Alzheimerove bolesti.
“Domovi za starije u pravilu pružaju usluge smještaja korisnicima koji boluju od Alzheimerove ili drugih demencija, ali to vrlo rijetko iskazuju i naplaćuju, jer ne ispunjavaju sve uvjete za otvaranje posebnog odjela za smještaj dementnih osoba pa ne mogu zaposliti ni dovoljan broj djelatnika. Korisnike s demencijom smješta se s nepokretnim ili polupokretnim korisnicima na istom odjelu, što je nedopustivo jer je, sukladno Pravilniku o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, za osobe s demencijom potrebno osigurati jednu smještajnu jedinicu u kojoj može biti najviše 20 korisnika, a spavaonice mogu imati najviše dva ležaja… Sve to nužno se odražava na kršenje prava korisnika, ali utječe i na veliku opterećenost osoblja” – upozorava Vidović.
Na prevelik broj kreveta naišli su i u stacionaru doma u Belom Manastiru, gdje su sobe sa četiri, umjesto najviše tri ležaja za nepokretne osobe.
“Između kreveta ima malo prostora, otežan je pristup invalidskim kolicima, a korisnici navode da je kod dolaska Hitne pomoći otežan i pristup nosilima. Iako su opremljene pozivnim uređajima, u vrijeme obilaska gotovo ni jedan nije bio u funkciji. Posebno zabrinjava da su nepokretni i teže pokretni korisnici bili smješteni u potkrovlju, umjesto u prizemlju, što bi značajno otežalo evakuaciju” – navedeno je u Izvješću.