Lora Vidović: “Obiteljski domovi sivo su područje koje treba više nadzirati”
Obiteljski domovi su sivo područje smještaja osoba starije životne dobi, gdje je potrebno puno više nadzora i bolja regulacija rada i uvjeta. Zaključak je to pučke pravobraniteljice Lore Vidović nakon strašne tragedije u kojoj je živote izgubilo šestero korisnika obiteljskog doma “Zelena oaza” u Andraševcu kraj Oroslavja u subotnjem požaru.
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović N1
“Nažalost, pokazalo se da su obiteljski domovi kao takvi jedno sivo područje smještaja osoba starije životne dobi, gdje je potrebno puno puno više nadzora i bolja regulacija” – komentirala je za N1 pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
Institucionalni smještaj, pojasnila je, obuhvaća javne i privatne domove, bilo da su oni državni ili županijski, odnosno decentralizirani. Državnih domova je oko 50, a privatnih oko 95 u cijeloj Hrvatskoj. No, tu je i jedna ogromna mreža izvaninstitucionalnih oblika smještaja koji obuhvaća obiteljske domove i udomiteljske obitelji. Obiteljskih domova, kakav je i Zelena oaza, je oko 360.
Obiteljski domovi puni nepravilnosti
Kada je o broju korisnika riječ, njih 44 posto, odnosno oko 11.000 smješteno je u državnim i decentraliziranim domovima, odnosno u državnim i županijskim domovima. Oko 2.000 osoba, odnosno osam posto, nalazi se u udomiteljskim obiteljima, dok je kod ostalih pravnih osoba koje pružaju ovakvu skrb bez osnivanja doma oko četiri posto korisnika, njih oko 900.
Prema Izvješću pučke pravobraniteljice za 2018. godinu, u privatnim domovima smješteno je 23 posto osoba, odnosno njih više od 5.600, dok je u obiteljskim domovima, kakav je ovaj kao mjesto tragedije, 21 posto svih korisnika smještaja, odnosno oko 5.146 osoba.
Obiteljski dom Zelena oaza pritom je imala dozvolu za rad u samo jednom od tri objekta u kojem je smještala korisnike, od kojih je jedan nelegalni i izgorio sa šestero osoba. Time se otvara pitanje nedostatnih inspekcijskih nadzora.
“Radi se o očitoj zlouporabi, u ovom konkretnom slučaju, ali vidimo i iz inspekcijskih nalaza koje smo mi dobili na uvid od Ministarstva za izradu izvješća za 2018. godinu da se zapravo nepravilnosti koje inspektori zatiču u obiteljskim domovima odnose na smještaj većeg broja korisnika od onog što je dozvoljeno, na smještaj većeg broja kreveta u pojedinu prostoriju gdje su onda uvjeti bitno drugačiji. Dakle, na neadekvatne ili neuredne prostore, na manjak zaposlenih, pogotovo njegovatelja ili medicinskih sestara, da predstavnik obiteljskog doma ne živi s korisnicima u objektu što mora ako ima obiteljski dom” – komentirala je za N1 Lora Vidović.
Liste čekanja u javnim domovima nisu transparentne
Podaci za 2018. također govore da i dalje 97 posto starijih osoba živi u svojim obiteljima. Dakle, po domovima ih je svega tri posto. Kod kuće ih je oko 794 tisuće, a izvan vlastitih obitelji oko 25.000. Pritom, najveći je problem što članovi obitelji nemaju podršku da kod kuće brinu o svojim starijim članovima obitelji, iako bi se to trebalo poticati kroz institut statusa njegovatelja te ostale oblike pomoći. S druge strane, mjesta u domovima nema dovoljno, a cijena smještaja mnogima je nedostižna. A tamo gdje i uspiju “upasti” po nižoj cijeni, šute i ne žale se na uvjete.
“Istovremeno, ne možete dobiti bolovanje za njegu bolesnog oca kao što to možete za njegu bolesnog djeteta. Nema mogućnosti skraćenog radnog vremena za brigu za starijeg člana obitelji. Fleksibilniji pristup u kontekstu tržišta rada koji bi omogućio brigu za starije članove obitelji smanjio bi potrebu da su ljudi nažalost ponekad primorani, pa čak i preko noći, pristati ili na crno tržište u obitelji ili na domove koji su skupi” – pojašnjava Vidović.
Pravobraniteljica je upozorila i da u javnim domovima koji su cjenovno puno prihvatljivi ne postoje nikakvi imovinski cenzusi koji bi onima slabijeg imovinskog statusa omogućili kvalitetniju skrb. Također, liste čekanja nisu transparentne pa su manipulacije i “preskakanje” mjesta mogući.
