Ljudi za ljude: Siromašni starci s područja Gline potaknuli skupljanje i dostavu pomoći
Nakon što se javnost upoznala s tri teške sudbine starijih stanovnika ruralnog područja Gline, nešto se dogodilo. Putem facebook stranice “Ljudi za ljude” organizira se skupljanje i dostava pomoći. Adresa na koju građani mogu donijeti hranu i ostale potrepštine je Ilica 29, utorkom i četvrtkom od 17 do 19 sati u prostorije Volonterskog centra Zagreb.
Polovina hrvatskih umirovljenika živi s primanjima ispod linije siromaštva. Da je većina mirovina jednostavno nedostatna za podmirenje najosnovnijih životnih troškova, a time i koliko-toliko dostojanstveni život u starosti, svjedoče neumoljive statistike. Mnogi starci sa sela mirovinu ni ne ostvaruju, nego žive od socijalne pomoći, a neki čak ni od toga jer nisu upoznati sa svojim pravima te ne znaju kako ih ostvariti.
Važniji od statistika su sami starci čije priče slušamo svakodnevno. Stoga je jučer pokrenuta i facebook stranica “Ljudi za ljude” putem koje će se pokušati organizirati dostava pomoći za one koji žive u nehumanim uvjetima.
Štedi od 800 kuna socijalne pomoći
U akciju se uključio i Volonterski centar Zagreb u čijim će se prostorijama u Ilici 29 prikupljati pomoć, za početak utorkom i četvrtkom od 17 do 19 sati. Suradnici pomažu i na terenu na području Gline, od kuda će javljati kome je što potrebno. Mnogim ljudima pomoć je potrebna jer žive u doista lošim i teškim uvjetima.
Takvih priča je mnogo, no okidač za ovu inicijativu prilog je u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2, nakon čijeg emitiranja su uslijedili brojni pozivi i pokretanje stranice za prikupljanje i dostavu pomoći. Priče su to o troje staraca s glinskog područja koji žive bez struje, okruženi vukovima i zmijama.
Ruševnu kuću Miće Jelića iz podruma su napadale zmije, tri su mu bile u krevetu, zbog čega se preselio u štalu. Sada štedi kako bi je uredio. Nakon moždanog udara, danas preživljava od 800 kuna socijalne pomoći.
“Da, još malo i uštedim. Kupim šećera, udrobim vode i to pojedem, da bi uštedio da napravim terasu jer kad piri, bacat će mi snijeg u kuću” – kaže Mićo.
Ljuba Obradović ima 87 godina, 500 kuna invalidnine od pokojnog supruga i nikada u životu nije imala struju.
“Ne mogu ja odavde, naučila sam se ovdje, ne mogu ja u gradu. Radila sam ovdje, imala sam volove, krave, krmke i živad. Sve sam imala, radila poljoprivredu, a sad nemam ništa. Donesu mi, a nešto i kupim” – kroz suze protiskuje baka Ljuba.
Rekli mu da kada dođu vukovi pošalje mail
Sve što ona traži je pomoć da se riješi dosadnih puhova. Milana Radića muče nešto opakije zvijeri – vukovi. Od jednoga se jedva obranio. Vuk ga je dočekao ispred kuće i počeo na njega skakati, ali uspio ga je nekako odgurnuti. Iz za taj problem nadležnih institucija kazali su mu da, kada vukovi dođu blizu kuće, pošalje mail.
Nažalost, takvih priča u ruralnim dijelovima Lijepe naše, gdje naši starci žive izolirani, sami i siromašni, nebrojeno je mnogo. Ali, nije istina da ne možemo učiniti ništa, jer ono što je nama malo, njima je život. Poziv je to da se odazovemo, učinimo koliko možemo i pomognemo.