Ljepota blijedi kako starimo, ali nakon stote dolaze mudrost i samopouzdanje
Kada je krenula s neobičnim radnim zadatkom, novinarka i fotografkinja nije ni slutila da će se obična foto-reportaža pretvoriti u veliku priču o shvaćanju ljepote u starijoj dobi.
Foto: pixabay.com
Arianne Clement za Guardian htjela je napraviti kolekciju fotografija koje će nešto reći o nekolicini sto-i-nešto-godišnjakinja iz kanadske regije Quebec. Otišla je na teren i počela fotografirati, ne znajući što će biti u fokusu njezine priče. Tijekom rada na projektu, primijetila je da sve starice koje je fotografirala imaju želju dobro ispasti na slici, trude se lijepo izgledati, zauzeti traženu pozu i zadržati izraz lica koji su zamislile.
Novinarka se tada počela zanimati za njihova shvaćanja ljepote – svoje sugovornice i modele ispitivala je o njihovu izgledu, o starenju, o svakodnevnoj rutini i mišljenjima o vlastitim odrazima u ogledalu. Razgovarale su i o seksualnosti, pojmu ljepote, šarma i feminizma.
Opsjednutost mladošću i standardima ljepote
Prva žena koju je posjetila bila je Marie-Berthe Praquette, koju u svom tekstu naziva pravim spektaklom. Voli biti u centru pozornosti, piše Clement i dodaje kako joj je, svaki puta kada ju je posjetila, gospođa pričala viceve, pjevala je i plesala. Uhvaćena je usred plesnog pokreta, koji autorica fotografije opisuje senzualnim i zavodljivim.
“Osobno se smatram lijepom, a kada nije tako, svejedno dam sve od sebe! Volim imati uredno stiliziranu kosu i nositi haljine, nakit i druge modne dodatke. Oduvijek sam pridavala pažnju svome izgledu. Zapravo, poznata sam kao la fra che – dama u trendu.” – Marie-Berthe, 105, Montreal, Quebec
Portretima joj je cilj, piše Clement, preispitati opsjednutost društva mladošću i standardima ljepote, te dati glas ženama čija je ljepota, neopravdano, manje prihvaćena od nekih drugih.
“Zapravo mi je danas, više nego prije, stalo do ljepote. Volim se dobro obući, u lijepe, jednostavne i praktične haljine. Ujutro nanosim puder i parfem, nakon svakog obroka ruž, a kod frizera idem svakoga tjedna. Oprezna sam i trudim se jesti što manje teške i slatke hrane. Važno je – ne prepustiti se.” – Solange Racine, 101, Granby, Quebec
“Definitivno se smatram ružnom. Ljepota blijedi kako starimo. Nosevi i uši nam se povećaju, hod nam se promijeni, pogrbe nam se leđa. Nekima je još gore nego meni, ali ja uopće nisam lijepa. Ipak, uživam u životu i veselim se budućnosti, koliko god ona bila kratka kada vam je sto godina.” – Jeannette Ballard, 100, Granby, Quebec
Ljepota nema rok trajanja
“Kada sam bila mlada, imala sam dugu kosu, lijepe noge i obline. Mlade žene danas žude za time da budu mršave, ali ja mislim da je prava ljepota – prirodna ljepota. Ono smo što jesmo, i to je jedino važno.” – Anne Marie Pronovost, 100, Sutton, Quebec
“Moj otac je bio slikar i dijelio je sa mnom svoju ljubav prema umjetnosti. Vjerujem da je sva umjetnost lijepa: kazalište, slike, pjesme, fotografski kadrovi, cvijeće. U osobi jest lik, silueta, osmijeh i oči je ono što se računa. Uzimajući to u obzir, najviše žalim što nisam stekla dovoljno obrazovanja. Vrata se otvaraju kada ste obrazovani. U suprotnom, osjećate sram. Bez obzira na situaciju, savjetovala bih mlade žene da se obrazuju.” – Marie-Berthe Paquette, 102 years old, in Montréal, Québec.
Neke od starica s kojima je Clement provodila vrijeme 2016. radeći na ovom projektu, već su preminule. Neke su već tada bile teško bolesne, ali su njihovi članovi obitelji brinuli o njihovom izgledu, što je također zabilježeno na fotografiji.
U svakom slučaju, činjenica da je ispred njih “kratka budućnost”, kako je rekla jedna od fotografiranih žena, nije ih spriječila u tome da izgledaju onako kako žele i da se osjećaju dobro u vlastitoj koži. Ljepota nema rok trajanja, što su još jednom dokazale ove bake i prabake – samouvjerene, privlačne samima sebi i zadovoljne vlastitim izgledom, bez obzira na bore i obješenost – i one su dio njih.
