Liječnica se pita je li za starije gora bolest ili karantena: “Koliko sretnih dana je ukradeno, priče su srceslamajuće”
Australija nije imala previše problema s koronavirusom, u ovom trenutku broje oko 27 tisuća zabilježenih slučajeva (manje od Hrvatske) i 905 smrtnih ishoda (više od Hrvatske). No, oni su većinu vremena proveli u značajnijoj karanteni tj. lockdownu, koji i sam ima nepoželjne posljedice na zdravlje starijih i nemoćnih.
Ilustracija: Pixabay
Neurologinja Kate Ahmad iz Australije kaže da je sretna jer niti jedan njen pacijent nije podlegao Covidu-19, piše crikey.com.au. Ona brine o starijim pacijentima u sjevernim predgrađima Sydneya gdje se korona nije toliko jako proširila:
“U ranoj fazi, bila sam nervozna. Mnogi moji pacijenti su stariji, ili pate od kompliciranih genetskih ili autoimunih bolesti, znala sam da će oni posebice biti ranjivi. Govorila sam im da ostaju doma, zapravo sam im ponavljala riječi naših glavnih medicinskih stručnjaka”, piše Kate Ahmad za Crikey.
Statistike u Australiji izgledaju u redu – imaju oko 27 tisuća zabilježenih slučajeva, a preminulo je oko 900 ljudi.
Tihi problemi starijih koji se događaju u pozadini
Usprkos tomu, Ahmad tvrdi kako se većina problema njenih pacijenata, čiji se glas ne čuje u javnosti, događa u pozadini:
“Nedavno me u klinici posjetila jedna od mojih dugogodišnjih pacijentica, njoj je potrebna hodalica. Umjesto veselog pozdrava, pogled joj je bio uprt u pod, a njeno uobičajeno veselo raspoloženje je splasnulo. Njen njegovatelj mi je rekao da je korisnicima njenog doma za starije zabranjeno odlaziti u crkve, a ona nije mogla svirati orgulje. Glazba joj je bila najvažnija u životu”, piše dr. Kate Ahmad.
Opisala je i drugi slučaj, ovoga puta sa starijim gospodinom u glavnoj ulozi. Njegovo zdravstveno stanje naglo se pogoršalo u pandemijskim mjesecima koje su u Australiji obilježile karantene i razne zabrane. Od osobe koja je bila zainteresirana za svoje unuke i vanjski svijet, njen pacijent se pretvorio u osobu kojoj je teško pratiti televizijsku emisiju od početka do kraja. Svi testovi ukazuju da je razvio Alzheimerovu bolest.
“Sličnom scenariju sam svjedočila više puta. Zaključavanja možda ne uzrokuju demenciju, ali svakako izgleda da doprinose ubrzanom razvoju tog tipa bolesti. Adekvatne mentalne funkcije brzo postanu neadekvatne kada vam društvo natovari samoću, izolaciju od obitelji i prijatelja, smanjeno kretanje i gubitak izazovnih aktivnosti poput vožnje automobila ili odlaska u trgovinu.
To nije pad mentalnih funkcija koji će se oporaviti…”, navodi dr. Ahmad.
Liječnica piše kako prezire ljudima davati recepte za antidepresive, posebice starijima koji su osjetljiviji na nuspojave. No, u 2020. godini oni su bili potrebni.
“Jedan muškarac je gotovo izgubio volju za životom nakon što ga unuci više nisu mogli posjećivati u domu za starije. Drugi pacijent je rastrojen jer ne može posjećivati svoju sestru u domu za starije kako bi s njom dijelio sretne priče iz djetinjstva. Ona ima demenciju, a jedino su joj aktivna sjećanja iz djetinjstva pomagala.
Ako ne napuštate kuću, nemate podražaje koje vam mozak uzima zdravo za gotovo – poput osmjeha blagajnice u trgovini, vitamina D iz šetnje parkom, povišen rad srca kad nađete savršeni poklon za unuku. Ako ste stalno sami, to može postati zagušljivo”, piše dr. Ahmad.
“Koliko sretnih dana je ukradeno?”
S druge strane, dr. Ahmad piše kako nema sumnje da su lockdowni, karantene i fizičko distanciranje najbolje mjere protiv širenja bolesti Covid-19.
“Ali isto tako moramo prihvatiti da te mjere imaju nuspojave, mnogi istraživači mjere utjecaje propuštenih medicinskih termina, preventivnih testova, utjecaj smanjene fizičke aktivnosti, povećanog nasilja u obitelji te zdravstvenih i mentalnih problema kod djece.
Moramo također misliti na starije. Posebno na one u domovima za starije koji su često fizički i kognitivno slabiji. Oni često već u startu imaju dijagnoze dementivnih bolesti ili recimo Parkinsonove bolesti”, piše dr. Ahmad.
Liječnica navodi kako su mnogi njih bili depresivni prije početka epidemije i navodi kako je u takvim slučajevima teško “izmjeriti” koliko im se stanje pogoršalo. Štoviše, kaže da većina njenih kolega primjećuje iste stvari kao i ona:
“Strmoglavi pad kognitivnih funkcija, novi oblici demencije, duboka tuga i osjećaj isključenosti kod starijih koji ostaju doma, očaj za one koji su odvojeni od bližnjih – sve to vodi do pogoršanja zdravstvenog stanja koje se vjerojatno nikada neće oporaviti”, piše dr. Ahmad.
“Moramo biti sigurni da prevencija nije gora od same bolesti”
Povrh svega toga, teško je starijima preporučiti da se “vrate svojim ranijim životima”. Ipak smo usred pandemije, i to onog koji teže pogađa starije ljude.
“Stariji se nose i sa strahom od virusa, zajedno s užasavajućom idejom da je smrt od Covida-19 smrt u samoći i izolaciji. Nadam se da ćemo početi mjeriti utjecaje Covida-19 na ljude u trećoj dobi – koliko sretnih dana je ukradeno, koliko samostalnih funkcija je izgubljeno.
Moramo biti sigurni da prevencija nije gora od same bolesti”, zaključuje dr. Ahmad.
