Lazar Grujić: Povijest umirovljenika u Hrvatskoj je povijest sitnih izdaja. Ako se ne ujedinimo – nestajemo
U Hrvatskoj imamo 13 aktivnih političkih stranaka s umirovljeničkim predznakom. No, ako pitate nas, samo tri su aktivne na nacionalnoj razini. Radi se o Hrvatskoj stranci umirovljenika koja jedina uživa parlamentarni status, a tu su još Blok umirovljenici zajedno koja je nekoć imala parlamentarni status i Stranka umirovljenika koju vodi Lazar Grujić. S Grujićem smo pričali o onome što se do sada pokazala kao nemoguća misija – ujedinjavanju umirovljeničkih opcija i zajednički umirovljenički izlazak na izbore.
Foto: Lazar Grujić | Mirovina.hr
Lazar Grujić dugogodišnji je predsjednik Stranke umirovljenika (SU). Davno prije bio je potpredsjednik Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) iz koje zbog nesuglasica “kao gljive” niču konkurentske umirovljeničke stranke. U Hrvatskoj ih je čak 13 “aktivnih”, iako se može reći da su na nacionalnoj razini aktivne samo tri. Radi se o HSU-u, Bloku umirovljenici zajedno (Milivoj Špika) i Grujićeva Stranka umirovljenika.
U novinarskom svijetu poznati su po bombastičnim medijskim priopćenjima, kao i činjenici da su koalirali s praktički svakom strankom koja im je pružila ruku. Međutim, Grujić će nam reći da to zapravo nije nikakav problem.
“Umirovljeničke stranke nisu obične stranke. Mi smo interesna stranka koja cilja zastupati interese umirovljenika. Ne robujemo ideologiji, naciji, vjeri, rasi… S te strane nam je politički nebitno tko će nam biti partner, ako partner prihvati naše ideje za umirovljenike. Mi samostalno ne možemo napraviti puno toga, ali da bi ikakav rezultat postigli za naše umirovljenike, moramo biti uz vlast”, objašnjava Grujić.
S Grujićem smo prošloga tjedna popričali o raznim stvarima. Stranka je proteklih nekoliko mjeseci provela konsolidaciju i sada jače nego prije kreće u “nedosanjani” umirovljenički san – ujedinjavanje umirovljeničkih opcija. Hrelja je davno kazao kako je to nemoguća misija, jedna od utopija koja dobro zvuči, ali ne funkcionira u praksi. Stranka umirovljenika ipak ne odustaje.
“Mi smo konzistentni oko jedne priče. Suradnja, suradnja, na interes umirovljenika”, objašnjava Grujić.
Zašto se dobro situiran čovjek poput Grujića uopće bavi politikom?
U državi u kojoj umirovljenici žive loše, političkim predstavnicima te skupine ne piše se dobro. Prvo pitanje za Grujića bilo nam je zašto se želi baviti umirovljeničkom politikom. Nema tog predstavnika umirovljenika, bilo da je političar ili u udruzi, a da o njemu ili njima umirovljenici pišu hvalospjeve. Zapravo, s takvom pozicijom prije svega dolazi bijes umirovljenika jer u njima vide krivce za loše stanje. Grujić nam zapravo dostavlja zanimljiv odgovor na ovo pitanje.
Kaže da je izgrađen čovjek s velikim iskustvom. U Jugoslaviji je od radnika na stroju dogurao do pozicije direktora državne tvrtke Jugorapid. Tamo je, kaže, provodio progresivne politike, čak i za današnja vremena.
“Mi smo bili jedna od rijetkih firmi koja nije radila za božićne blagdane. Jesam li zbog toga imao pritiske od partije? Jesam. Ali važnije mi je bilo da su mi radnici sretniji jer je to bila ekipa koja drži do tradicije. Čak sam od nadležnog ministarstva tada dobio dopuštenje da radimo 35 sati tjedno. Radnici su to cijenili i svejedno smo u manje vremena ispunili normu. A firma je bila dobrostojeća. Izvozili smo svugdje, u Australiju, Kinu, SAD… Plaće su bile 2.000 maraka”, priča nam Grujić.
Nije bilo isplate plaće na ruke, a njegovi radnici, s kojima se i danas čuje i pozdravlja, imaju dobre mirovine. Svjestan da brojni umirovljenici nisu imali takve uvjete, a da su im i zbog toga mirovine manje, kao menadžer misli da može popraviti živote umirovljenika.
“Ja sam socijalno osjetljiv čovjek. Vidiš kako ti ljudi žive, a vidim i svoje bivše radnike kojima je daleko bolje. Pa se čovjek pita zašto to mora biti tako. Povijest umirovljenika u Hrvatskoj je povijest sitnih izdaja. To mora prestati”, govori Grujić.
Kaže nam da je u svojem kraju popularan i cijenjen čovjek. Malo dižemo obrvu, ali nam sugerira da pogledamo kako prolazi na svom biračkom mjestu u Orešju u Svetoj Nedelji. I stvarno – najviše glasova osvaja Stranka umirovljenika ili HDZ. Ovisno o vrsti izbora, izmjenjuju se na prvom mjestu s 30-ak posto osvojenih glasova.
Skandal s optužbama da je lažni invalid
Dakle, politički rad mu je čisti entuzijazam. Kaže kako ima dobru mirovinu i dobar posao. Nakon raspada Jugoslavije, ostvario je pravo na invalidsku mirovinu ’93. godine. Poslovni mozak mu nije dao mira pa je podigao kredite i kupovao prostore koje danas iznajmljuje firmama. Dio prihoda donira stranci kako bi opstala.
Međutim, njegova je invalidska mirovina povezana sa skandalom na parlamentarnim izborima 2011. godine. Nekoliko dana prije samih izbora, na kojima je Grujićeva stranka na izbore išla s Ljubom Jurčićem na naslovnici Jutarnjeg lista osvanula je njegova sijeda glava i s velikim slovima napisano “Izborni skandal Ljube Jurčića: Prvi na listi lažni invalid od ’93. godine!”. Pitamo ga da nam opiše tu situaciju, je li bilo ljutitih poziva.
“Ne, oni su vjerovali u mene. Zgrozila ih je ta naslovnica, ali mogu vam reći da je ona došla s jednog brda (Pantovčaka, op.a.). Jedan heroj Vukovara, koji je tada savjetovao predsjednika, nam je poručio ‘smjestili smo vam’. Tu je bilo elemenata onog što se u narodu naziva dubokom državom. Svi se sjećaju tog detalja, a nitko se nije pozabavio raspletom gdje sam ja dokazao da je moja mirovina čista. Ja u mirovinu nisam išao kao direktor, nego kao samostalni poljoprivrednik. A mirovina je nešto veća jer mi se tada 1993. godine gledalo deset najboljih godina staža. Na temelju invalidnosti dobivam tek par stotina kuna uz mirovinu”, objašnjava Grujić.
Dodaje kako i danas čuva tu naslovnicu Jutarnjeg lista te kako su ga u selu znali zezati da je ujutro pokupovao sve primjerke Jutarnjeg kako nitko ne bi mogao pročitati tu vijest. No, vratimo se na ono što Grujić i Stranka umirovljenika žele postići danas i u budućnosti.
Foto: Lazar Grujić | Mirovina.hr
“Ujedinjavanje umirovljenika blokira HSU”
Priča oko ujedinjavanja umirovljenika može se svesti priču o egu. Previše je posvađanih vodećih ljudi u maloj umirovljeničkoj sceni, a Grujić nam tvrdi kako je “vojno” vodstvo HSU-a naviklo na naređivanje, a ne na suradnju. U najnovijem pokušaju uspostavljanja suradnje, Grujić nam pokazuje odgovor HSU-a koji ih praktički pita tko su oni, koliko imaju članova, koliko glasova dobiju na izborima i slično.
Iako je predsjednik HSU-a Veselko Gabričević svoju unutarstranačku kampanju temeljio na ujedinjavanju umirovljeničkih opcija, stranka ostaje tvrda pri svojem receptu za ujedinjavanje – drugim strankama poručuju da se ugase i da im svi članovi pređu u HSU. Stranka umirovljenika odbija takvu opciju, odnosno, eventualno je promatra kao zadnji korak. Prije toga, svi moraju dokazati da su sposobni za suradnju.
Evo što je poručio šefu HSU-a:
“Moramo suzbiti osobni animozitet. Prihvatite i odgovorite u pravom smislu naš poziv na suradnju. Očekujem da ćemo uskoro sjesti i razgovarati o suradnji bez ikakvih uvjeta. Zašto? Zato što je to u interesu umirovljenika. U suprotnom, poručujem mu da provjeri izborne rezultate u Sloveniji gdje su umirovljenici politički, zbog međusobnih nesuglasica, u potpunosti nestali iz parlamenta. Tako ćemo proći i on i mi ako se ne ujedinimo. Trenutak je da se umirovljenici uzdaju u svoje redove i ostvare novo povjerenje umirovljenika koji glasaju, a ne da se ide u koalicije i donose politike s takozvanim ucjenjivačkim potencijalom”, zaključuje Grujić.
