Latin: “U ilegalnim domovima smješteno je oko dvije do tri tisuće ljudi!”
Stravični slučaj ilegalnog obiteljskog doma u Stupniku kraj Zagreba ponovno je otvorio pitanje manjkavosti sustava i nadzora nad pružanjem skrbi za starije i nemoćne osobe. Predsjednica udruge Starka, Sabina Angelina Latin, upozorava da je u ilegalnom smještaju oko dvije do tri tisuće osoba. Sve stroža pravila poslovanja pogoduju ilegali koju država mora iskorijeniti. No, gdje će u nedostatku smještajnih kapaciteta izmjestiti sve te ljude?
Pixabay
Predsjednica udruge Starka, Sabina Angelina Latin, upozorava da mnogi obiteljski domovi rade bez dozvole. Ne samo da nastavljaju s radom unatoč izrečenim zabranama, nego i dalje primaju nove korisnike. Svi za njih znaju, ali sankcija nema ili su one vrlo male u vidu novčanih kazni. Čitava stvar bi se, smatra, morala kazneno goniti po automatizmu. Ovako sve ovisi o prijavi. No, tko će ih prijaviti?
Malne novčane kazne i slabe inspekcije pogoduju ilegali
Najvažnije, i za državu i za članove obitelji ostaje pitanje: Kamo s tim ljudima, gdje ih razmjestiti kad smještajnih kapaciteta nedostaje? Država je toga i te kako svjesna pa zato možda i nije previše ažurna u sankcioniranju. Kazna za fizičku osobu koja radi ilegalno, bez dozvole, je samo 20.000 kuna. Mnogi to plate i nastavljaju dalje u kuću primati nemoćne starce, a nove inspekcije ne dolaze, kao ni policija ako ih netko ne pozove. Nedavni grozomorni primjer je ilegalni dom u Stupniku kraj Zagreba. Da nije bilo novinarke ekipe Provjerenog Nove TV, ne bi bilo ni policije ni sankcija.
Latin procjenjuje da je u ilegalnim domovima smješteno oko dvije do tri tisuće starijih osoba, što je jako velika brojka, trećina ukupno smještenih u legalnim obiteljskim domovima. Kuda s njima ako ih se zatvori? Možda se zato po tome previše i ne kopa… Kada se domovi prema budućem pravilniku transformiraju u pravne osobe, i kazne će biti veće.
Kako je moguće da nastavljaju raditi nakon zabrane?
Dobra stvar je, kaže Latin, da je zakonski sada napokon zaustavljeno sklapanje ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju između pružatelja socijalnih usluga, u ovom slučaju vlasnika domova i korisnika koji su na to pristajali jer nisu imali dovoljno za smještaj. Bilo je to zabranjeno i prije, ali kada bi se takva ne baš rijetka praksa i otkrila, ugovori se nisu mogli poništiti, a vlasnik bi samo dobio par tisuća kuna novčane kazne. Sada će se oni raskidati i neće više biti važeći.
Također, uz pojačani državni nadzor jedan dio nadzora nad domovima preuzet će županije koje će imati obvezu jednom godišnje provjeriti rad u domovima kojima izdaju dozvole. To je također pozitivno, no postoji bojazan pogodovanja i gledanja kroz prste po kumovima i poznanstvima…
Kako je moguće da ilegalni domovi nastavljaju s radom i nakon što im se izda zabrana te što planiraju poduzeti da to spriječe, pitali smo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a odgovor ćemo objaviti kad stigne.
