Korona produljila redove pučkih kuhinja: “Živim u smrdljivoj državi, razočaran sam”
Pučka kuhinja franjevaca na Svetom Duhu u Zagrebu tek je jedna od brojnih u Hrvatskoj koja svakodnevno obroke dijeli građanima u potrebi, među kojima je nažalost jako mnogo starijih osoba i umirovljenika koje si topli obrok od malih socijalnih naknada, ali i mirovina, ne mogu priuštiti. Nažalost, korona je pojačala neimaštinu i produljila redove u kojima sve više osoba čeka i to vani na hladnoći, zbog epidemioloških mjera.
Ilustracija: Pixabay
Ručak iz pučke kuhinje mnogima je jedini obrok koji će u tom danu pojesti. Među njima je mnogo starijih osoba i umirovljenika koji od malenih mirovina i socijalnih naknada nemaju dovoljno za prehranjivati se cijeli mjesec. Nažalost, pandemija je pojačala siromaštvo pa su redovi sve dulji. Tako je i kod franjevaca na zagrebačkom Svetom Duhu.
Broj obroka zadnjih mjeseci skočio sa 300 na 400
Podjela ručka počinje od podne, svakim danom osim nedjelje. Dvadesetak minuta prije 12 sati, već oko 60 ljudi čeka na hladnoći. Red je iz minute u minutu sve dulji. Ranije bi odmah ulazili unutra i jeli u blagovaonici kao ljudi, ali zbog epidemioloških mjera to sada ne mogu pa ih nužda prisiljava na smrzavanje, stajanje na kiši, snijegu…
„Prije pandemije dijelili smo oko 300 obroka dnevno, no zadnjih nekoliko mjeseci tendencija je povećanja, te sada dijelimo oko 400 obroka. Promijenila se i struktura korisnika pučke kuhinje, uz beskućnike i starije osobe počeli su dolaziti i ljudi koji su zbog korone ostali bez posla. Tendencija povećanja broja siromašnih je itekako prisutna i vidi se” – kaže za SUH-ov Glas umirovljenika voditelj Pučke kuhinje, fra Vladimir Vidović.
Prizor koji slama srce. Većina korisnika starije su osobe. Tako jedan gospodin u 80-ima kaže kako i on i supruga primaju mirovinu, ali ni to im nije dovoljno pa dolaze jednom tjedno po topli obrok. Supruga mu boluje od raka i nije u stanju kuhati, a on pak zna skuhati par jela pa ručak iz pučke kuhinje, kaže, dobro dođe.
„Živim u smrdljivoj državi, nemojte me niš’ pitati, uglavnom razočaran sam” – kaže jedan stariji čovjek u 70-ima.
Gospođa Jadranka (61) ne može naći stalni posao
No, u redovima su i oni u 50-ima i 60-ima, prestari za rad, a premladi za mirovinu.
Gospođa Jadranka ima 61 godinu, već sedam godina dolazi u pučku kuhinju, jer ne može naći stalan posao, već povremeno čisti. Za oko dvije godine će steći uvjete za starosnu mirovinu i to joj pruža neku utjehu, iako je svjesna da će joj sa 24 godine radnog staža mirovina biti niska. No, kaže da je i nešto bolje od ništa. Razvedena je i ima troje djece, od koje samo jedno dijete radi te pripomaže ostalima da prežive, piše Glas umirovljenika.
Vedrija strana priče jest činjenica da korona i potres nisu imali samo negativne posljedice. Fra Vladimir kaže kako se pojačao priljev donacija, narasla je solidarnost, ljudskost, suosjećanje s ljudima koji su u potrebi.
„Pokrenut je lanac dobrote, koji se neprestano širi, daje nadu da ljudi nisu izgubili osjećaj za drugoga, osjećaj za pomoći nekome, to je ono što je lijepo i važno u ovoj situaciji, da se ljudi nisu okrenuli samo sebi i gledaju vlastite interese, nego gledaju i ljude koji su u potrebi” – ističe.
S hranom zadovoljni, donacije stižu
S kvalitetom hrane korisnici su i više nego zadovoljni. Na meniju se tako nađu piletina, kobasice, grah i zelje, razno povrće, a dvaput tjedno imaju i pizzu. Riječ je o redovitoj donaciji jedne katoličke udruge iz Njemačke, od koje dobivaju smrznute pizze, te ih kuharice samo ispeku.
Hranu i namirnice, koje su u pravilu pred istekom roka trajanja, ali svejedno valjani, doniraju Konzum, Dukat, Podravka, AWT, no fra Vladimir kaže da je svaka donacija jednako vrijedna.
Tu si i marljivi volonteri kojih je na popisu preko stotinu pa se prema rasporedu izmjenjuju kako bi pomogli u radu kuhinje.
„Pohvalio bih velike tvrtke koje daruju, ali i manje donatore, udovički novčić je često i puno vrjedniji, kad netko da ono što ima, i volontere koji rade besplatno, daju svoje vrijeme. Sve je to jednako vrijedno. Svakako moram istaknuti i Gradski ured za socijalu, koji pomaže u financijskom i svakom drugom smislu, tako da postoji izrazita senzibiliziranost gradskih vlasti. Također, djeca iz obližnje osnovne škole Pavleka Miškine napravili su male paketiće s prigodnom čestitkom za Božić, a djeca šestih razreda OŠ Ivana Meštrovića u prosincu su prikupili i donirali hrpu prehrambenih i higijenskih namirnica” – zaključio je u razgovoru za Sindikat umirovljenika Hrvatske fa Vladimir Vidović.
