Korisnik ili štićenik? Evo zašto moramo paziti kako nazivamo starije osobe!
Kako u formalnoj tako i u neformalnoj komunikaciji, većina osoba ima potrebu infantilno se obraćati starijim osobama. U formalnoj komunikaciji se pogrešno koriste pojmovi korisnik i štićenik, a u neformalnoj bakica i dedek. Je li to primjereno?
Tko je korisnik, a tko štićenik | Unsplash
Prema novom broju Glasa umirovljenika, starije osobe se nerijetko u neformalnoj komunikaciji oslovljava s ‘dedek’, ‘bakica’, ‘dušica’, ‘micek’, kao da su s porastom godina izgubili svako pravo na dostojanstvenu komunikaciju.
Problem postaje veći što se tiče formalne komunikacije. Tada se starije osobe, najčešće korisnike domova za starije te korisnike obiteljskih domova, redovito oslovljava s pojmom ‘štićenici’. Krivo korištenje pojma korisnik i štićenik stvara određenu razinu pomutnje u javnom diskursu te je isto tako nekorektno prema starijim osobama koji su korisnici javnih usluga.
Što je s osobama na funkcijama moći?
Formalan način komunikacije bitan je za službene odnose u svakodnevnom životu koji zahtijevaju dozu ozbiljnosti, vjerodostojnosti i organiziranosti. Zbog toga je poražavajuća činjenica da oni na pozicijama moći poput ministara i ravnatelja institucija koriste neadekvatne pojmove za oslovljavanje osoba starije životne dobi. Kako navodi Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a, u novom broju Glasa umirivljenika, kada se u travnju 2020. godine Covid-19 proširio Domom za starije i nemoćne u Splitu, ministar zdravstva Beroš te, tadašnja, ministrica socijalne skrbi Bedeković su na press konferenciji krivo koristili pojmove korisnik i štićenik.
„Pravovremeno je evakuirano 50 štićenika s drugog kata doma u Vukovarskoj ulici i prevezeno u KBC Split, uz to je više štićenika doma već neko vrijeme pokazivalo simptome zaraze koronavirusom“, izjavio je ministar Beroš.
Tako je nakon tragedije u Andraševcu, gdje je u požaru Doma Zelena Oaza, život izgubilo šestero korisnika župan Kolar pogrešno upotrijebio riječ štićenici.
„Prema informacijama koje sam dobio na licu mjesta od prisutnih pripadnika MUP-a u domu gdje se dogodila tragedija, bilo je ukupno zatečeno 26 osoba, od toga šest u tom manjem objektu koji je izgorio i u kojem je tih šest štićenika izgubilo život”, utvrdio je župan Kolar.
Ravnateljica Doma ispravno, novinar uporno pogrešno
Predsjednica SUH-a, Jasna A. Petrović, ističe kako novinarima velik problem predstavlja pravilno oslovljavanje starijih osoba.
“Novinari gotovo redovito za korisnike domova za starije koriste pojam štićenici” ističe Petrović.
Nedavno je u medijskom prostoru objavljen intervju s ravnateljicom Doma za starije osobe u Sisku, Ružicom Čakširan o tome kako su korisnici Doma dobili tablet uređaje i besplatni internet kroz nacionalni program Generacije zajedno. Novinar je u svim pitanjima upućenima ravnateljici koristio pogrešan pojam štićenici, dok je ravnateljica u svojim odgovorima svoje korisnike ispravno nazivala korisnicima, što oni i jesu.
Štićenik je osoba lišena poslovne sposobnosti
Štićenik i korisnik nisu sinonimi. Štićenik je osoba koja je po postupanju nadležnog centra za socijalnu skrb, a zatim odlukom općinskog suda i temeljem nalaza psihijatrijskog vještaka u danom opsegu lišena poslovne sposobnosti. Isto tako, osobi za koju se postupak vodi centar za socijalnu skrb imenuje posebnog skrbnika iz Centra za posebno skrbništvo, radi zastupanja prava i interesa.
Pojam štićenik i pojam korisnik nisu sinonimi | Pixabay
Bakica, dedek kak’ ste?
Problem postoji i u neformalnom načinu komunikacije. Većini osoba posve je prirodno starije osobe nazivati bakicama, dedekima, srčekima, mišicama i sličnim deminutivima. Zaposlenici domova za starije nerijetko se korisnicima obraćaju kao da su korisnici regresirali u doba djetinjstva te im se treba tepati. Pa tako, u opticaju postoje izrazi poput ‘bravo bakica baš te dobri’ ili ‘dedek sad ćemo malo pajkiti’. Kroz komunikaciju se izražava poštovanje.
Korištenjem deminutiva i tepanja u komunikaciji sa starijim osobama vrijeđa se njihovo dostojanstvo. S obzirom na to da se radi o odraslim ljudima koji imaju nepovredivo životno iskustvo, primjeren način komunikacije i oslovljavanja jedini je ispravan način komunikacije. Isto tako, komunikacija bi trebala biti primjerena, a ne isključiva s obzirom da su stariji populacija koja je jednim dijelom već udaljena iz života zajednice i opterećena bremenom ageizma.
