Korisnica doma napokon na slobodi: “Oduzeta mi je godina dana s najmilijima, to mi nitko ne može vratiti”
Uskoro će proći puna godina od prvog slučaja korone u Hrvatskoj, a gotovo toliko su brojni umirovljenici-korisnici domova za starije diljem Hrvatske živjeli pod ključem. Jedna od njih je i gospođa Ivanka iz Zagreba koja je fantastično objasnila kako je dobiti svoju slobodu natrag u ruke.
Ilustracija: Unsplash
Gospođa Ivanka Mijić (74) korisnica je Doma za starije na Lašćini, a kako je nedavno primila i drugu dozu Pfizerovog cjepiva – dobila je svoju slobodu natrag. Nakon 325 dana zatočeništva, umirovljenica je na slobodi, a novinarima Jutarnjeg lista je fantastično opisala kakav je osjećaj dobiti svoju slobodu natrag:
“Ne mogu vam opisati što osjećam, presretna sam. Nisam niti mislila da će mi šetnja gradom ikad ovoliko značiti. Ovo je čista sloboda. Napokon dišem punim plućima”, započinje svoju priču gospođa Ivanka.
“Zar je sloboda kada moraš ispuniti dva obrasca o kretanju izvan doma?”
Korisnici domova su zaključani još u veljači kada smo zabilježili prvi slučaj. I mjere u domovima su postajale strože i strože, sve do ljeta kada su im nakratko vratili slobodu. No, ako pitate gospođu Ivanku, taj ljetni period nije ni ‘s’ od slobode:
“Kad su na televiziji rekli da smo u ljeto bili slobodni, pitala sam se – zar je sloboda kada moraš ispuniti dva obrasca o kretanju izvan doma? Jeli sloboda kada moraš pisati molbu za posjet najmilije osobe ili za izlazak iz doma? Za mene je sloboda da imam mogućnost odluke hoću li biti unutra ili vani, a ne da mi se brani i ograđuje me se žicom ili ključem”, kaže gospođa Ivanka.
“Ni sanjati nisam mogla da ću biti živa zatvorena”
Najgore joj je bilo u prosincu kada se u domu dogodio proboj korone pa više nije smjela ni izvan svoje male sobe u kojoj je krevet, mali stol, stolica i televizor. Obitelj bi joj donijela stvari, ali do nje su išle preko porte. Mogli su se eventualno vidjeti kroz staklo, a i tada bi pričali preko telefona jer se ne čuje.
Gospođa Ivanka se upoznala s novinarkom Jutarnjeg lista prošle godine, a pisala joj je kako se osjeća i prošloga mjeseca.
“Toliko su mi dani isti da ne razlikujem jutro od večeri, noć od dana, sebe od mene… Ni sanjati nisam mogla da ću biti živa zatvorena bez ljudi i najmilijih, bez prijatelja, bez ljubavi, bez posla koji me čini sretnom. Sada osjećam samo da me održavaju živom hranom i vodom jer u meni svi osjećaji, osim bola, umiru. Svaki dan mi je potpuno isti. Tek po satima se neke nijanse mijenjaju. Danas je subota, a to znam jer je smjena kuhara, zovem ih od milja “mali zeleni” jer mi dolaze obučeni u zaštitna odijela noseći hranu…”, pisala je Ivanka novinarki Jutarnjeg u siječnju.
“Oduzeta mi je godina dana s najmilijima, to mi nitko ne može vratiti”
Sada je ipak na slobodi, no ne može se oteti dojmu da joj je netko ukrao godinu dana života:
“Oduzeta mi je godina dana s najmilijima, što mi nitko nikako ne može vratit. (…)
Najviše su mi nedostajali zagrljaji. Nitko me nije dotaknuo, a kamoli zagrlio već mjesecima”, ispričala je Ivanka za Jutarnji list.
Ivanka se s novinarkom prošetala Trgom bana Jelačića, a jedan ulični svirač, kojem su objasnili da slave prvi dan slobode nakon covid zatvora, odsvirao je pjesmu samo za nju. Prošetali su i Dolcem, a umirovljenica je ostala oduševljena lepezom boja, mirisa. Ipak, primjećuje da je manje ljudi na ulicama i da su ljudi ozbiljniji, na distanci.
No, nakon nekoliko sati hoda uhvatio ju je umor. Pita li se itko što godina dana nekretanja znači za korisnike domova?
“Znate, mišići atrofiraju od toliko nekretanja. Tijelo nije naviklo. Srce hoće, ali noge ne daju”, objašnjava Ivanka.
