Konferencija o mirovinama: “Da sam znala da ću imati ovakvu mirovinu, nikad ne bi radila ovaj posao”
Danas je u Zagrebu održana konferencija “Zašto je 67 previše”. Osim domaćih stručnjaka, govorili su i gosti iz Belgijskog saveza sindikata kao i austrijske Radničke komore. Tribinu su organizirale sindikalne središnjce koje uskoro kreću u prikupljanje potpisa za referendum i Zaklada Friedrich Ebert Stiftung.
Foto: mirovina.hr
Program konferencije počeo je u 10 sati ujutro, a u prostoriji se tražila stolica viška. Moderator Milan Koštro otvorio je konferenciju, a riječ je zatim dobila Türkan Karakurt, direktorica Ureda Zaklade Friedrech Ebert u Zagrebu. Istaknula je kako u Hrvatskoj postoji manjak kvalitetnih stručno-javnih skupova, posebice oko važnih socio-ekonomskih pitanja poput mirovinskog sustava i svega što ga okružuje. Zaklada Friedrich Ebert dolazi iz Njemačke, a kako je rekla, tamo su institucije jake i u planu im je poticati njihov rast i u drugim zemljama.
Rad iznad 65 godina – Hrvatska i međunarodne usporedbe
Iako će malo nas pomisliti da je razlika između hrvatskih i belgijskih umirovljenika nebo i zemlja, Celine Vanmoerkerke iz Belgijskog saveza sindikata FGTB se ne bi baš složila. Slično kao i kod nas, njihova vladajuća stranka želi podići uvjete za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina starosti. Jednako kao i kod nas, političari su bili poprilično tihi o toj namjeri tijekom izborne kampanje, da bi nakon što su došli na vlast “prevarili” građane i pokušali uvesti obvezni rad do 67.
Belgija također ima trostupni mirovinski sustav, s tim što kod njih drugi i treći nisu obavezni. To je samo po sebi dovoljno velika razlika za usporedbu naša dva sustava, iako sličnosti u narativima postoje.
Glavna stvar koju je istaknula (a ta tema će se provlačiti kroz čitavu konferenciju) jest da su i Belgija i Hrvatska suočene s krizom rada, a ne krizom mirovinskog sustava.
“Iskustva iz prijašnjih zemalja pokazuju kada god podignete dobnu granicu za ulazak u mirovinu, želeći da ljudi dulje rade, postižete kontraefekt. Time samo stvarate više nezaposlenih i više bolesnih”, kazala je.
Kao jedan od argumenata priložila je i potonju fotografiju. Sivo je rast bogatstva Belgije, a crveno je takozvani “trošak starosti” – od mirovinskog, socijalnog i zdravstvenog sustava koji se tiču starijih građana. Kao što vidite, Belgija se brže bogati nego što uspije potrošiti na starije, a dominantna priča političara je da “novaca nema”.
Kazala je kako se Belgijski sindikati bore protiv te mjere, ali nažalost, Belgija u svom zakonodavstvu nema mogućnost narodnog referenduma, tako da je taj put za njih zatvoren.
Foto: Youtube screenshot
Austrijanci imaju održiv mirovinski sustav. Kako to?
Sljedeći na redu bio je Alexander De Brito iz Radničke komore u Austriji. Pohvalio se kako njegova država ima održiv mirovinski sustav, koji pri tome ne ovisi o uvozu radnika iz drugih država. Dobna granica za ulazak u mirovinu im je i dalje 65 godina.
Foto: Youtube screenshot
“Svi vidite ovu fotografiju. Takvim i sličnim fotografijama bombardiraju nas diljem Europe. To se zove demografija.
Ali nemojte prerano zaključivati. Sve što nam ta fotografija govori jest da ćemo u budućnosti imati više starijih od 65, i naravno, manje ljudi mlađih od 65. Je li to toliko važno za mirovinski sustav? Ne! Neke stvari su puno važnije”, započeo je svoje predavanje.
Zatim je postavio pitanje publici, čak i da je gornja slika točna, odnosno da nam govori da će se zbog demografije urušiti mirovinski sustav (nepovoljan omjer radnika i umrovljenika), hoće li ga spasiti činjenica da ljudi rade do 67 umjesto do 65? Podsjetio je na velikog austrijskog vođu iz 70-ih i 80-ih godina Brunu Kreiskyja, koji je čvrsto bio uvjeren u to da je nezaposlenost najveći uzrok svih socijalnih problema. Poznata je njegova maksima da je bolje niža granica umirovljenja nego veća stopa nezaposlenosti.
Austrijski radnici čak 88% pokrivaju svoje mirovine doprinosima, dok je kod samozaposlenih i poljoprivrednika nešto gora situacija. Nadalje, kazao je kako pitanje mirovina ne može biti niti ekonomsko niti političko pitanje jer u tim područjima rijetko kada postoji suglasnost. To je društveno i socijalno pitanje, naglasio je, a ljudi moraju biti dovoljno glasni i reći da su spremni solidarizirati zajedno stas starijima i postići dogovor oko dostojanstvenih mirovina.
Zatim je naglasio kako su austrijske vlasti nedavno kupile eskadrilu najskupljih borbenih aviona, a on smatra da Austrija, kao neutralna zemlja, taj novac može potrošiti još pametnije.
Panel rasprava
U panel raspravi sudjelovali su spomenuti Alexander De Brito iz Austrije, kao i Celine Vanmoerkerke iz Belgije, a pridružili su im se Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata i doc. dr. sc. Marin Strmota s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Krešimir Sever je izrazio razumijevanje prema premijeru Andreju Plenkoviću i njegovoj opčinjenosti Bruxellesom, sada kada zna kako su belgijski političari “uvalili” rad do 67 Belgijcima bez da su ih išta pitali.
“Ono što je ovdje dobro pokazano, to dizanje dobi zapravo s druge strane znači i smanjenje troška mirovine, ali ne zato što ljudi dulje rade pa sa te strane nešto ostaje, nego radi toga što se ljude tjera da praktički odu ranije u mirovinu jer ne mogu odraditi svoj puni radni vijek. To znači da ćemo imati sve više umirovljenika koji će imati penaliziranu mirovinu, zato što uopće ne mogu dosegnuti tu dob”, kazao je Krešimir Sever.
Demograf Marin Strmota kazao je kako se svi okupljeni u prostoriji tamo nalaze zbog demografije. Iako stanovništvo stari posvuda u Europi, kazao je kako nema govora o tome da postoje neke sličnosti između velike većine EU zemalja i Hrvatske:
“To je zapravo sve postalo vatrogasna politika. Vatrogasna politika nas neće spasiti zbog dvije godine produljivanja radne dobi, to je samo gašenje koliko možete. Tri puta veći efekt spašvanja mirovinskog sustava imali bi kad bi se vratilo 200.000 koji su otišli u zadnjih pet godina.
Ogroman problem vlada u našim vladama, gdje postoji jedan odmak od bilo kakve vrste socijalne politike, u koju ubrajam i pitanje mirovinskog sustava. Osobno sam bio dio Vlade, za one koji znaju ili ne znaju, i vidio sam jedan konceptualni problem. Ja vjerujem da ima puno ljudi koji bi radili do 67, ali to bi trebalo biti po nekom dobrovoljnom modelu”, kazao je Strmota.
Ispričao je anegdotu kada je sreo svoju profesoricu iz povijesti, koja je skupila 42 godine staža. Tada mu je kazala: “Marine, da sam znala da ću imati ovoliku mirovinu, nikad ne bi radila ovaj posao.”
Cijelu raspravu možete pogledati ovdje:
