Katarina Peović: “Umirovljenici su slika poraza našeg društva koje ide unazad”
Kako bismo naše čitatelje točno izvijestili o nadolazećim predsjedničkim izborima, poslali smo svim kandidatima set pitanja o umirovljenicima i umirovljeničkim problemima. Nakon znanstvenika i diplomata Ante Simonića, na njih odgovara aktivistica Katarina Peović iz Radničke fronte.
Predsjednička kandidatkinja Radničke fronte, Katarina Peović (45) doktorica je znanosti koja radi kao izvanredna profesorica na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Lani je bila rotacijska zastupnica Radničke fronte u zagrebačkoj Skupštini, gdje se zalagala da Grad otkupi dio radničkih potraživanja tvrtki u stečaju Kamensko i Dioki u iznosu u kojem su platile komunalnu naknadu.
Biračima nudi viziju društva kroz demokratski socijalizam 21. stoljeća, koji uključuje antikapitalističke stavove i brigu za obespravljene, što su su svakako i hrvatski umirovljenici. Otkrila nam je stoga svoje stavove u utrci za Pantovčak o položaju umirovljenika i mirovinskom sustavu.
Mirovina.hr: Što mislite o položaju umirovljenika u Hrvatskoj? Trenutačno ih je 1,24 milijuna, a udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći iznosi oko 39 posto.
Katarina Peović: Život umirovljenika daje najvjerniju sliku našeg društva danas. To je generacija koja je svjedočila da možemo i bolje – danas je ta generacija ujedno i čuvar sjećanja na doba kad je većini bilo bolje i generacija poraza – poraza jednog društva koje umjesto naprijed, ide nazad. U socijalizmu su mirovine iznosile 70% prosječne plaće, dok danas iznose manje od 39 posto. 52 posto umirovljenika u nas živi u uvjetima siromaštva, svaki treći umirovljenik je siromašan, a više od 180 tisuća umirovljenika prima mirovinu manju od 1.000 kuna. Udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći je mizeran, a ako uzmemo u obzir da su nam plaće 37 % plaće zapadno-europskog radnika, onda je slika još jasnija.
Ujedno postoji ogroman jaz između povlaštenih mirovina i mirovina ostalih umirovljenika. Prosječna braniteljska mirovina iznosi oko 5.600 kuna, a ona „običnog” umirovljenika tek oko 2.300 kuna. Među „običnim“ umirovljenicima mirovinu veću od 8.000 na 1,1 milijun ima tek oko 3.600 umirovljenika, dok u populaciji od 70.000 veterana domovinskog rata ima njih preko 11.000. Kako ove brojke više nikoga ne šokiraju – možda bismo se svi mogli osvrnuti oko sebe i pogledati istini u lice – svaki treći umirovljenik kojeg ćemo susresti je na rubu siromaštva. To znači da su to gladni, bolesni, zanemareni ljudi kojima društvo poručuje da ih ne treba nakon što su, većina njih, radni vijek pošteno odradili, ali u jednoj normalnijoj i humanijoj sredini nego što je ova naša danas.
I nije dovoljno da su gladni, bolesni i zanemareni – već se javljaju ekonomski „stručnjaci“ koji nam poručuju da se moramo sami pobrinuti za sebe, te da više nitko ne može i ne smije od društva očekivati normalnu i dostojanstvenu mirovinu od koje se može živjeti. Jedan takav je i Predrag Bejaković s Instituta za javne financije koji otvoreno govori da ljudi od mirovine „previše očekuju“ te da se sami moraju pobrinuti za sebe. Umirovljenicima se danas poručuje čak i da je produženje životnog vijeka „ekonomski neisplativo“. Ako se ovakvi stavovi normaliziraju mi možemo kao društvo potpisati kapitulaciju. U ovakvom socijalnom darvinizmu ne možemo očekivati niti da se ljudi srednje životne dobi niti mladi ponašaju solidarno i ljudski.
Mirovina.hr: Hrvatska se suočava s ozbiljnim demografskim problemima. Broj starijih će konstantno rasti, a to se ne može reći za mlade. Kako biste riješili probleme koje će demografija izazvati u mirovinskom, zdravstvenom i drugim sustavima?
Katarina Peović: Ne možemo promijeniti trendove iseljavanja mladih, lošu demografsku sliku, staro stanovništvo ako korjenito ne promijenimo sustav. Vladajući su samo ekspoziture interesnih skupina i od njih se možemo nadati samo još većim „mjerama štednje“, „reformama“ koje nas još više osiromašuju i oduzimaju nam posljednje stupove socijalne države kao što su to javno dostupno zdravstvo besplatno za krajnjeg korisnika, stanovanje i normalna prehrana, mirovina koja omogućuje osiguravanje temeljnih životnih potreba i uopće normalan životni standard. Vladajući nam se smiju u lice poručujući nam da su temeljne životne potrebe luksuz i da na njega nemaju svi prava.
„Reformisti“ iz oporbe koji bi tu i tamo mijenjali neke politike također nemaju nikakvog rješenja za obespravljenu većinu. Razočaranje većine umirovljenika ali i mladih proizlazi iz toga da to osjećaju i da im je dosta lažnih i ispraznih obećanja. Korjenite promjene znače promjene prema viziji demokratskog socijalizma 21. stoljeća koji omogućava da se privredna djelatnost odvija u korist zadovoljavanja potreba većine a ne bogate manjine, ona uključuje neposredne mjere poput zaštite domaće industrije, državnog intervencionizma, industrijskih politika, radikalne egalitarnosti raspodjele prema radu stvorenog društvenog proizvoda i prema potrebama, a ne prema vlasništvu, demokratizaciju planiranja i odlučivanja o tome što, kako i za koga će se proizvoditi.
Vladajući kao i većina oporbenih nemaju namjeru poduzeća od društvenog značaja zaštititi već idu dalje s privatizacijama i uništavanjem domaće proizvodnje orijentirajući se samo na turizam. Turizam s udjelom od 20% u BDP-u potpuno je neodrživ, bogate zemlje centra imaju maksimalno 4-5% udjela turizma, što znači da bi jedna loša sezona, koja će doći prije ili kasnije ugroziti i mirovinski sustav i dovesti do rezanja ionako bijednih mirovina.
Mirovina.hr: Što mislite o mirovinama po posebnim propisima? Bi li one trebale biti dio mirovinskog sustava ili bi se trebale plaćati direktno iz proračuna?
Katarina Peović: Upravljanje sredstvima iz drugog mirovinskog stupa treba biti u nadležnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje uz potpunu transparentnost svih novčanih tokova. No važnije je da se onemogući klijentelističko privilegiranje pojedinih društvenih skupina, te da se omogući da svi umirovljenici imaju mirovine koje im omogućavaju normalan životni standard.
Mirovina.hr: Umirovljenici nam često pišu da osjećaju kako im je ukradeno dostojanstvo. Budući da oni čine značajan dio stanovništva, a bit će sve veći, kako planirate umirovljenicima vratiti dostojanstvo?
Katarina Peović: Prvo što treba napraviti je ukidanje drugog mirovinskog stupa. Drugi mirovinski stup uveden je 2002. godine na inicijativu Svjetske banke i ustvari predstavlja privatizaciju mirovinskog sustava u sklopu neoliberalne ideologije koju su prvo prihvatile pojedine južnoameričke zemlje, a potom i tranzicijske zemlje jugoistočne Evrope u koje spada i Hrvatska. Uvođenje drugog mirovinskog stupa povećalo je javni dug, poskupilo zaduživanje države, a mirovinski sustav postao je izloženiji opasnim rizicima špekulativnog financijskog kapitala. Drugi mirovinski stup stoga je potrebno ukinuti.
Trošak drugog stupa po nekim procjenama iznosi više od 100 milijardi kuna, no Vlada uporno krivnju svaljuje na umirovljenike kojih je navodno previše s previsokim mirovinama. U pravilu će taj drugi stup biti odgovoran za snižavanje mirovina za generacije koje slijede. U svim državama koje su uvele drugi stup administrativni troškovi u mirovinskom osiguranju su narasli, u Mađarskoj s 2 posto od doprinosa, prije uvođenja drugog stupa na 14,5 % nakon, u Argentini sa 6,6 na 50,8 %. U Poljskoj su izračunali da su privatni mirovinski fondovi umanjili iznose mirovina za Tuskove vlade za 18,7 %. 18 država u svijetu je posljednjih godina djelomično ili u potpunosti odustalo od drugog mirovinskog osiguranja kao i od drugog stupa, a većina ih nije niti pokušala eksperimentirati s opasnim drugim stupom.
Mirovina.hr: Predsjednik, kao Vrhovni zapovjednik, djelatnoj vojnoj osobi koja ima osobite zasluge za unapređenje oružanih snaga, odnosno ako postoji drugi osobito važan razlog, može odlučiti o prestanku vojne službe s pravom na starosnu mirovinu i prije ispunjenja uvjeta za stjecanje prava na mirovinu. Planirate li koristiti taj institut?
Katarina Peović: Planiram demilitarizirati društvo, smanjiti ulaganja u vojsku, povući naše vojnike iz mirovnih misija. Protiv sam našeg članstva u NATO-u. Cilj mi je da što manje sredstava odlazi u vojsku, pa bih u skladu s time i djelovala.
Mirovina.hr: Imate li nekakav konkretan potez za umirovljenike koji planirate, a da je u opsegu predsjedničkih ovlasti?
Katarina Peović: Svakako bi predsjednica trebala pokušati sazvati tematsku sjednicu Vlade na temu materijalnih uvjeta života umirovljenika, zagovarati autonomnu vanjsku politiku o kojoj ovisi i budućnost preostale izvozne industrije koja će ukoliko nastavimo ovim smjerom biti pogubna za umirovljenike. Uvođenje eura, nova kriza i val privatizacije i deindustrijalizacije umirovljenike će dodatno degradirati.
Mirovina.hr: Zašto bi umirovljenici trebali glas dati baš Vama?
Katarina Peović: Demokratski socijalizam 21. stoljeća je vizija društva i demokratičniji način odlučivanja o tome što, kako i za koga ćemo proizvoditi – to je politika protiv društva u kojem se ekonomska djelatnost odvija u korist manjine. Samo korjenite promjene mogu mijenjati život umirovljenika nabolje. Umirovljenici vrlo dobro znaju što su u svojem radnom vijeku stvorili u jugoslavenskom pokušaju građenja nekapitalističkog društva, koji je usprkos manama i kontradikcijama jedini period u kojem smo rapidno smanjivali zaostatak za najrazvijenijima.