Kap mudrosti umirovljenika: ‘Starost je isto kao što je i mladost bila, samo što je starost novu odjeću sašila’
Život u trećoj dobi daleko je više od života bez radnih obveza. U starosti polako ostajemo bez bračnih partnera, prijatelja i bivših kolega pa samoća sve teže pada. Uz sve te teške životne situacije, ni zdravlje ne sluša najbolje. Najbolje je to opisala gospođa Bagić koja je izjavila kako starost nije radost, ali je treba ipak doživjeti.
Usamljeni starac | Foto: Pexels / Cottonbro studio
S godinama počinjemo sve više cijeniti male stvari, a to najbolje znaju osobe starije životne dobi. Neki od njih su pojasnili kako danas gledaju na život, koji su njihovi snovi, što im natjera suzu na oko ili izvuče osmijeh na lice i ono najbitnije, što su ih naučile sve te godine s kojima dolazi i mudrost.
‘Kud god se okreneš, otvoriš vrata – sam si’
Na svojoj su koži osjetili to da vrijeme ne štedi nikoga jer su mnogi od njih, nažalost, ostali bez supruge i supruga.
– Sam si skuhaš, sam jedeš. Nitko ti ne veli ni dobar tek, ništa. Najedeš se na silu, progutaš u sebe, popiješ gemišt, ideš van na balkon, cigaretu, kavu. Sam si. Susjed je preko puta, maše, ali ti si opet sam. Dođeš u prostor, sve stvari te podsjećaju na lijepi život, suprugu koja je tu bila do jučer. Ti si sam. Kud god se okreneš, otvoriš vrata – sam si. Spoznaja te samoće u čovjeka koji je bio društveno i politički angažiran, ne znam s čime sam se sve bavio i sad si sam. Sve je utihnulo, rekao je umirovljenik Zlatko Malek za hrt.hr.
S druge strane, gospođa Bagić se nije mogla pomiriti s gubitkom voljenog supruga do te mjere da joj se pogoršalo zdravstveno stanje.
– Suprug mi se naglo razbolio i ostala sam bez njega. Ja sam se potpuno izgubila. Nikako se nisam mogla pomiriti s tim da njega više nema. Zdravstveno stanje mi se drastično pogoršalo. I onda sam vidjela da ja više ne mogu funkcionirati onako. Okupila sam djecu i rekla: ovako više ne možemo, kazala je Đurđica Bagić.
‘Život stane u jednu torbu’
Gospodin Malek se prisjetio svog, kako ga je i sam opisao, divnog života.
– Ivica Šerfezi, Toni Kljaković, to je moja klapa, Zdenka Vučković, Duo Hani… . Ja sam doživio ta ludila, cure su vrištale i tražile za ples. Nekad su bili show iz Amerike, Dean Martin, Presley, Rocco Granata. Ja sam živio u to vrijeme. Divan sam život imao i vratio bi se odmah natrag da ono može biti, smatra Zlatko Malek, piše hrt.hr.
Gospođa Bagić se ovim povodom prisjetila dana kada je napustila Petrinju.
– Kad sam se pakirala sve mi je stalo u jednu torbu. Pa sam si mislila, Bože, koliko smo stvarali u životu, koliko smo napravili i sad taj život stane u tu jednu torbu, prisjetila se Đurđica Bagić.
‘Starost nije radost, ali je treba ipak doživjeti’
U nastavku je za hrt.hr rekla kako misli da starost isto kao što je i mladost bila, samo što je starost novu odjeću sašila.
– A što nam je to sašila? Sašila nam je to da smo nemoćni puno puta, da nam treba tuđa pomoć, možda padamo u nekakvu depresiju, da razmišljamo, mogla sam napraviti to, mogla sam, pogriješila sam to… To ne vodi ničemu. Znate što ću vam reći – Starost nije radost, ali je treba ipak doživjeti, pomalo se poetski izrazila gospođa Bagić.
