“Kakav je to sustav solidarnosti ako smo prisiljeni biti solidarni s privilegiranima?”
Za mirovine izdvajamo manje od europskog prosjeka. Čest argument Vlade je da se za njihovu isplatu iz proračuna dodaje 17 milijardi kuna, no to su opet zarađeni i potrošeni novci svih građana. Također, među njima je 5,5 milijardi koje dajemo za privilegirane mirovine.
Željko Ivanković s portala Ideje.hr Snimak zaslona: N1 Televizija
Hrvatska za mirovine izdvaja 10,5 posto ukupnog bruto proizvoda, dok je europski prosjek 11 posto, što nas svrstava ispod prosjeka Europe.
“Za mirovine se godišnje izdvaja 39 milijardi kuna, od toga 22 milijarde dođu iz doprinosa, a 17 milijardi kroz proračun. To je u proračun došlo iz PDV-a, plaća, poreza na dobit… Tih 17 milijardi je došlo s druge strane, to je dodatni način financiranja mirovina” – rekao je za N1 Televiziju u razgovoru o mirovinskoj reformi Željko Ivanković s portala Ideje.hr.
Tih 17 milijardi idu za drugi stup, dodatak 27 posto…
Dodao je da se udio mirovina u domaćem bruto proizvodu smanjuje. Ivanković ističe da smo tih 17 milijardi koje se dodaju za mirovine opet financirali svi mi kroz naš posao i kupovine te je pojasnio strukturu trošenja tog dodatnog proračunskog novca.
“Od tih 17 milijardi, 6,5 milijardi je zato što smo odlučili da pet posto ide u drugi stup. To je bila politička odluka, namjera da se novac ne daje odmah umirovljenicima u penzije, nego da se pokuša uložiti u nešto, a 70 posto tog novca opet ide u penzije jer se kupuju državne obveznice… Dvije milijarde je za tih famoznih 27 posto dodatka i ostaje ovih 5,5 milijardi te tri milijarde od tih 17 koje mi financiramo. Tih 5,5 milijardi su privilegirane mirovine, one su zapravo osam milijardi, ali 2,5 milijardi su za one koji primaju privilegirane mirovine zarađene svojim stažom i svojim radom. Ostaje tih privilegiranih 5,5 milijardi koji su razlog zašto su šatoraši postavili šator. Sindikati predlažu da se to izdvoji i direktno financira iz državnog proračuna i da to bude posebno, mimo mirovinskog sustava i da se onda zna” – pojasnio je Željko Ivanković.
Dodaje da su tri milijarde minimalne, a ne zarađene mirovine, za ljude koji su imali malu plaću, ali da i tu ima mnogo privilegija na način da je prijavljivan minimum u raznim obrtima i poljoprivredama, a novac je spreman drugdje… Drugim riječima, uplatite si minimalnu plaću, a iz sustava solidarnosti dobijete više od onoga što ste platili.
Mirovinski sustav je nepravedan, a reforma to ne mijenja
“Kakav je to sustav solidarnosti ako smo prisiljeni biti solidarni s privilegiranima? Smisao je biti solidaran s onima koji nemaju, koji su nemoćni, koji su lošije prošli u životu. Mirovinski sustav u Hrvatskoj je potpuno izdeformirao svoje moralne i financijske svrhe i principe. On je nemoralan i nepravedan, što se vidi na primjeru dodatka od 27 posto na koji nemaju svi jednako pravo – zaključuje Ivanković.
Mirovinsku reformu ne karakterizira kao reformu, nego je naziva ‘bezveznim čeprkanjem’ da bi se reklo da se provodi reforma. Ako se nešto reformira, onda ne može ostati, kaže, da onaj koji više radi ima manje, zbog rada do 67. godine i penalizacije, a onaj koji je privilegiran da ima više. Stoga, reformirati treba sama načela mirovinskog sustava.
