Kada je vidio kolika mu je mirovina, počeo je od drveta stvarati posuđe
Nakon 40 godina rada, dobio je minimalnu mirovinu od koje nije mogao živjeti. Tada je odlučio oživjeti staru ljubav prema drvetu i izrađivati posuđe. Njegove čaše, tanjuri i posude sada su traženi po cijelom svijetu.
Ismet Šahinović (Snimak zaslona/Youtube)
Od mirovine, i to one za 40 godina staža, umirovljenik Ismet Šahinović iz Novoga Travnika ne može normalno živjeti. Kada je vidio kolika mu je penzija, odlučio je izrađivati drveno posuđe. Iskustvo je stekao radeći na strugu u kombinatu Bratstvo sve do mirovine.
Izgubio dva prsta, ali sretan je što može raditi
Njegovi proizvodi od drveta stigli su na gotovo sve kontinente. Mnogi dolaze i njegovoj kući da kupe tanjure, zdjele i ostale predmete od oraha i javora. Sretan je, kaže, što može usrećiti druge ljude ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i puno šire.
Tanjuri koje izrađuje od drvene sirovine sve do finalnog produkta služe za kućnu, ali i restoransku uporabu.
“Bavim se ovime već deset godina, nakon što sam otišao u mirovinu, a penzija mi je nezasluženo bila minimalna. Bio sam prisiljen nešto dodatno raditi. Ljubav prema drvetu rodila mi se dok sam još radio kao metalac pa mi se bilo lako prilagoditi. Moram reći da nisam samo dobio u ovoj proizvodnji. Izgubio sam dva prsta, ali ja sam opet sretan čovjek što mogu raditi i nekoga usrećiti s ovim proizvodima” – kaže umirovljenik Ismet.
Sve je u praksi, a kada se ona stekne, kaže, može se s dvije ruke stvarati i žmireći.
“Pozive imam sa svih kontinenata, pogotovo iz svih zemalja bivše Jugoslavije od kuda ljudi dolaze i kupuju moje posuđe” – dodaje Ismet.
Autentičnom obradom drva osvojio dizajnere i tržište
Svoju vještinu rado je demonstrirao pred kamerama od prve do zadnje faze. Nakon poliranja tanjura nastalog tako što je prilagodio rad stroja njegovim potrebama, slijedi premazivanje lanenim i maslinovim uljem kako bi se drvo zaštitilo i dobilo boju.
U svojoj zbirci broji već stotinu uzoraka različitog posuđa, a najviše se, kaže, odmara kada ne radi ni za koga, već sam za sebe. Tada se rađaju ideje, dok po narudžbi sve ipak mora biti jednolično.
Najtraženije su pak zdjele za puru, juhu, čorbu, dok najradije izrađuje neobične, unikatne zdjele. Pohvale na sajmovima dobiva i od dizajnera drveta.
“Ostavljam drvo autentično drvetu, ne dodajem nikakve gravure i šare, sve ono što je zapravo suvišno pa često kažu da je ovo novina za tržište koje je prezasićeno šarenim drvetom. Najčešće radim sve iz jednog komada” – otkriva Ismet.
Do sirovine, pogotovo javora, nije nimalo lako doći, ali snalazi se zahvaljujući prijateljima. Drvo nije jeftino, ali ovaj nimalo lagan posao na kraju se isplati i za dušu i za novčanik.
