Kad se starije i mlađe generacije ne slažu – pati cijelo društvo. Evo što možemo naučiti iz toga
Demografija društva se mijenja, a samim time i “odnos snaga” u društvu. Starijih ljudi je sve više, a samim time imaju i veću političku moć. Više nisu jezičac na vagi koji tijesno odlučuje o nekim manjim problemima, a najbolji primjer za to je Brexit. Većina starijih ljudi je glasala za izlazak iz EU, dok je većina mladih glasala za ostanak. Stručnjaci pišu kako je došlo vrijeme da se i starije i mlađe skupine “pomire”, odnosno da je potreban novi međugeneracijski ugovor.
Foto: Unsplash
Dosadašnji model funkcioniranja starijih i mlađih ljudi bio je lagan. Stariji se brinu o djeci dok su oni mali i slabi, a mladi se brinu o svojim roditeljima jednom kada ostare. Slično je bilo i na državnoj razini, dok si mlad i zdrav – radiš, a jednom kada više nisi u mogućnosti država preuzima brigu o tebi.
Prvo dio je nastao evolucijski i star je tisuće i tisuće godina. Nisu se roditelji brinuli o svojoj djeci jer su očekivali uslugu u starosti, to je jednostavno evolucijski i biološki urođeno u nama.
Stručnjaci takav dogovor nazivaju “međugeneracijskim ugovorom”, a on je sada u opasnosti. Nažalost, zbog brojnih društvenih, ekonomskih i demografskih razloga on je sada doveden u pitanje. Ako pobliže promotrimo koje prednosti i mane takav oblik suživota nosi, doći ćemo do smjera u kojem bismo trebali krenuti, piše thenational.ae.
Modernom životu fali strukture
Nikad prije u prošlosti obitelji nisu živjele udaljenije jedni od drugih. U Hrvatskoj je to posebice izraženo u proteklom desetljeću, kada su mnogi mladi ljudi otišli u inozemstvo jer u RH ne vide perspektivu, niti volju za promjenom.
Prošloga tjedna izašao je jedan zgodan izvještaj iz Ujedinjene Kraljevine skupine stručnjaka naziva “Sva doba” koji poziva na više strukturnih aktivnosti koje bi spajale ljude različitih dobnih skupina.
Uostalom, to je korisno za sve uključene – međugeneracijsko djelovanje poboljšava život i šanse djece i mladih ljudi za preživljavanjem. “Miješanjem” sa starijim ljudima, djeca i tinejđeri razvijaju komunikaciju, društvene vještine i empatiju. Korist je obostrana, budući da je znanstveno dokazano da starijim ljudima mlado društvo poboljšava život.
Osjećaj izolacije nije nova stvar u svijetu, no teoretičari tvrde da mu pristupamo na pogrešan način. Društvene mreže i online komunikacija je na prvu ruku zgodan alat, ali koliko često ste na tabletu/mobitelu u direktnoj komunikaciji s vašom djecom i unucima? Istraživanja su pokazala da su društveni mediji ljude “zgurali” u kategorije koje su same sebi sličnima – stariji se na internetu druže sa starijima, a mlađi s mlađima. Nadalje, ljudi se još dodatno spajaju s onima koji dijele njihova mišljenja, što samo produbljuje generacijski jaz jer se oni često ne slažu oko važnih političkih odluka.
Stariji nude mudrost, mladi nude viziju budućnosti
Stariji ljudi često razmišljaju dugoročno, vide širu sliku stvari, a svoje znanje prenose kroz priče i iskustva onima koji su mlađi od njih. S druge strane, mladi ljudi starije često podsjećaju da je svijet u konstantnoj promijeni, upoznavaju ih s novim idejama i pomažu im bolje razumjeti nove životne trendove.
Povijesno gledajući, broj mladih ljudi uvijek je bio brojčano nadmoćan u odnosu na starije. Danas su obitelji sve manje i manje, a žive dulje. Sve više starijih ljudi na svijetu za njihovu dobnu skupinu znači veću političku moć, često nauštrb mlađih ljudi. To ne mora biti direktno, autori istraživanja ne tvrde da su stariji ljudi pakosni prema mlađima, nego se jednostavno ne slažu i onda ih još nadglasavaju.
Stvari bi mogle poći po krivu ako se nešto ne poduzme
Oni predlažu drugačiji pogled na svijet – ako je više starijih ljudi na njemu, to samo znači više prilika da ih upoznamo i da upijemo njihovu mudrost. S druge strane, više starijih ljudi na svijetu znači i puno više skrbi koja će im biti potrebna, a to “pucanje po šavovima” ćemo vidjeti u sljedećih nekoliko godina kada države shvate da nemaju dovoljno kvalificiranih radnika za skrb o starijim ljudima.
Zbog toga su potrebni programi koji će ponovno spojiti starije i mlađe ljude, a to nije lagan zadatak. Potrebno je uložiti veliki napor kako bi obje skupine promijenile stav i došli do boljeg razumijevanja onoga što ih koči. Oni nisu dvije odvojene skupine, nego su svi pravno jednaki pripadnici društva te si kao takvi mogu mnogo toga pružiti.
Stoga stručnjaci predlažu da na novi oblik međugeneracijskog ugovora ne bi trebali gledati kao obavezu, nego kao sredstvo za pronalazak značenja i učenja. Time bi, predviđaju, stvorili novi svijet pun prilika za svakoga, neovisno o godinama.
