Josipa Lisac se vratila na scenu: ‘Usudim se možda nešto što se netko ne bi usudio’
Jedna od diva hrvatske glazbe, osebujna Josipa Lisac, vratila se na pozornicu nakon kraćeg izbivanja zbog išijasa. No, to je ne sprječava da stvara i dalje. Otkrila je da uskoro snima novu pjesmu, a s velikim žarom i oduševljenjem govorila je o svom albumu Dnevnik jedne mladosti, koji je izdan prije 50 godina.
Josipa Lisac izvodi himnu (Snimak zaslona/HRT)
Diva hrvatske glazbe, Josipa Lisac neko vrijeme nije nastupala. Zbog bolesti je otkazala jedan od dva koncerta povodom 50 godina od izlaska njenog najpoznatijeg albuma, Dnevnika jedne ljubavi. No, nastupila je prošle subote u krcatom Lisinskom i još jednom pokazala svu svoju strast prema glazbi i ljubavi. U RTL Direktu je objasnila kako se nosi sa zdravstvenim tegobama, čime se bavi, što planira, ali i što misli o sebi i svojim dosadašnjim ostvarenjima.
– Nemojte me uopće pitati, ni sama ne znam kako sam. To je još uvijek išijas, još uvijek sam daleko od izlječenja, ali sam puno bolje. Mislim da sam duhovno jača nego tjelesno, što se vidi, rekla je Josipa Lisac.
Njeni koncerti bili su rasprodani u prosincu. Ona smatra da je išijas dobila zbog stresa uzrokovanog tom činjenicom. Dodaje kako je mislila da se prehladila, ali bol je bila neizdrživa. Ipak, još uvijek vjerno piše note u Dnevnik jedne ljubavi.
– On je 21. veljače, kad je bio prvi koncert, prodan u 40 komada. Toliko se nije prodalo ni kada je izašao 1973. u dućanu. Nisam imala to osviješteno. Samo sam željela imati jedan lijepi album. To je super, gala, rekla je ona.
Strast, energija, zanos…
Potom je otkrila kako je izgledalo snimanje tog albuma, za kojeg prije 50 godina nije mogla pretpostaviti da će biti antologijski. Slušajući je, bilo na pozornici ili na televiziji, teško se oteti dojmu da je njena kreativna i emocionalna energija ostala na istoj razini kao i tada.
– Bilo je ludo, napeto, stalno u nekom zanosu. Bilo je puno strasti, energije. Tu je Karlo Metikoš. On je rekao kad je album bio gotov: “Ako se i nikome ne svidi, ovdje će stajati iznad klavira. To smo radili za nas”. Tako to i treba biti. Ti radiš nešto, vjeruješ u to što radiš i onda to poklanjaš drugima pa kome se svidi – svidi. Onda je tu i Ivica Krajač, fantastičan sa svojom energijom. Svaki dan s tačkama punima papira. To je ludnica jedna. I u ćošku je uvijek sjedio Brane Živković, aranžer. Isuse, to je bilo ludo. Tu se jelo, pilo, slušala muzika, pričalo. Dolazili su nam gosti: “Čujemo da se tu kod vas stvara nešto ludo. U Zagrebu se priča”. Ali u svakom slučaju, bilo je izvanredno i napeto i ono što ja sad mogu, kad vratim film, nisam bila toliko u fokusu, da sam toliko možda bila svjesna… Nisam, premlada sam bila, ustvrdila je Lisac.
Dnevnik jedne ljubavi je i dalje jedan od najprodavanijih albuma, iako su vremena danas drugačija. Pjevačica priznaje kako je stvar u tome što je ona željela napraviti i kako to doživljava.
– Stvar je u glavi kako sve ti to doživljavaš i što hoćeš napraviti. Mene nije zanimalo koliko će se to kome svidjeti, nego je važno da vjeruješ u to što radiš i napraviš nešto super-dobro. Toliko je genijalaca bilo čiji talent i genijalnost nisu bili prepoznati u doba kada su živjeli nego tek kasnije, poslije smrti. A mislim, evo ga, ja sam svjedok da je album postao samostalan, ustvrdila je.
Obična, a svoja
Iako ne voli da je se naziva ekstravagantnom, ne može joj se oduzeti činjenica da je uvijek bila originalna, drukčija i osebujna. No, to u ovim krajevima često ne nailazi na plodno tlo.
– Ja jesam tako svoja, usudim se biti svoja, usudim se možda nešto što se netko ne bi usudio ili mu se ne bi svidjelo. To me se ne tiče. Meni se sviđa i ja ću to napraviti. Ja ću za tjedan dana snimati novi spot, imam novu pjesmu. Nećemo ništa ružičasto, jer je svaka druga ili treća djevojka na ulici ružičasta. A kad sam ja bila ružičasta, koje riječi sam dobivala… Malo smo mi staromodni, konzervativni. Konzervativno društvo, to je istina. Pa tu netko mora to malo pokrenuti, zaljuljati. Ja nisam ni staromodna ni konzervativna, iskreno će Josipa dodavši da je ona zapravo uvijek obična.
