Je li nekad zaista bilo bolje? Konkretan odgovor dalo je jedno zanimljivo istraživanje
U raspravu o tome je li bilo bolje živjeti u bivšoj Jugoslaviji ili danas treba uključiti i istraživanje koje se bavi usporedbom radnog vremena potrebnog za kupnju nekog proizvoda. Zaključak istraživanja Centralne banke BiH kazuje kako su osnovne živežne namirnice bile jednako priuštive 1990. godine i danas, ali da su se pojavile razlike među neprehrambenim proizvodima i energentima.
Često od starijih ljudi možemo čuti kako je nekad bilo bolje. Istina, ima i onih koji tvrde suprotno, a pritom svaka strana ima svoje više ili manje uvjerljive argumente.
Naravno, najveće se rasprave, osim političkih i ideoloških, vode oko kvalitete života u bivšoj Jugoslaviji i sadašnjim državama koje su nastale njenim raspadom. Tko je u pravu pokazalo je istraživanje konzultantice Aide Soko i glavne tajnice Vlade Federacije BiH Edite Kalajdžić o pretpostavljenoj vrijednosti novca u BiH danas u usporedbi s osamdesetima.
Pritom je, kako navodi N1 BiH, za jednostavniju usporedbu u obzir uzet obračun ‘radnog vremena za plaću’, odnosno vremena kojeg su morali odraditi za kupnju pojedinog proizvoda. To se zasniva na omjeru prosječne neto plaće i cijene tih proizvoda. Ovakva usporedba nije bila jednostavna, jer osim socio-ekonomskih razlika, vrijedi naglasiti kako je Jugoslavija do pred sam svoj kraj imala kompleksan sustav kontrole cijena, s posebnim odjelima unutar vlasti i kompanija, koji su se bavili nadzorom cijena, ponude, potražnje i efektima kontrole tržišta.
Autorice su svoje istraživale bazirale na podacima iz 1990. i 2022. godine. Ipak, u kontekst su uzele i šire razdoblje. Tako je period od 1986. do 1990. godine bio obilježen nestabilnošću cijena, visokom inflacijom, devalvacijom dinara i naglim gubitkom realne vrijednosti plaća, dok je razdoblje od 2018. do 2022. bilo relativno stabilno sve dok se nisu počele osjećati ekonomske posljedice najprije pandemije koronavirusa, a potom i rata u Ukrajini.
Postoje neke razlike
Zaključak istraživanja je da današnjim radnicima s prosječnom plaćom u BiH treba otprilike jednako ili čak nešto manje vremena nego 1990. da budu u mogućnosti kupiti osnovne živežne namirnice poput kruha, mlijeka, brašna, jaja ili maslaca. Recimo, za kupnju mlijeka je i 1990. i 2022. godine bilo potrebno odraditi 22 minute.
No, za neke druge proizvode, poput krumpira, ulja, kilograma kave ili riže lani je trebalo značajno kraće raditi negoli prije 33 godine. Isto se može reći i za kupnju namještaja ili bijele tehnike, s obzirom na to da je radnicima 1990. godine trebalo skoro mjesec i pol dana rada da bi si mogli priuštiti, primjerice, pećnicu, dok bi je danas mogli kupiti za nešto više od devet dana rada.
Što se tiče režijskih troškova i ogrjeva, razlika je također bitna. Dok se na izdisaju bivše države trebalo raditi nekoliko, pa čak i tjedan dana za drva ili ugljen, danas je to razdoblje skraćeno gotovo za pola. Cijena struje je, gledajući ovakav odnos platežne moći, ostala podjednaka.
Mirovine nisu u računici
Dakle, osnovni prehrambeni proizvodi u BiH danas koštaju više-manje jednako kao 1990. godine, dok su skuplji proizvodi danas podosta pristupačniji. Soko i Kalajdžić su u obzir uzele i ranije podatke, pa tako tvrde da je 1960. godine prosječni radnik trošio 89 posto svoje plaće na osnovne proizvode, dok danas troši otprilike trećinu.
Ono što nažalost nisu uzele u obzir jest usporedba koliko bi novca trebalo umirovljeniku s prosječnom mirovinom za kupnju tih istih proizvoda prije 33 godine i lani. Da postoje takvi podaci, umirovljenici bi također imali još jedan argument za ili protiv teze da je nekad bilo bolje