Jasna Petrović: Nema argumenta za rad do 67. godine života u Hrvatskoj!
“Poznato je da se uvijek povezuje propisani uvjet dobi za umirovljenje i očekivano trajanje života, koje je u Hrvatskoj kraće za ukupno 2,8 godina u odnosu na EU. No, možda je daleko bitniji podatak da je očekivano trajanje života nakon 65. godine života čak za 2,4 godine kraće, pa već i to govori kako je bespredmetno uspoređivati se ne samo s prosjekom EU, već prije svega sa zapadnoeuropskim zemljama. A postkomunističke zemlje, s kojima bi se trebali ravnati, nemaju dob za umirovljenje višu od 65 godina.”
Rad do 67. godine u Hrvatskoj nema pokrića Foto: Pixabay
Kada slušaju izjave ministra Marka Pavića, hrvatski umirovljenici se osjećaju kao da ne žive u istoj državi. Državi u kojoj su građani godinama bili bez posla, zbog čega nisu mogli ni sakupiti maksimalne godine radnog staža, kao da je to bila stvar izbora. Državi u kojoj su poslodavci tjerali radnike u mirovinu čim bi stjecali prve uvjete, državi u kojoj umirovljenice žive od 1.900 kuna obiteljske mirovine, a radnice nakon 35 godina staža dobivaju 1.800 kuna mjesečno. Državi koja se dodvorava zahtjevima Europske komisije, iako za to nema uvjet u duljini i kvaliteti života kao neke razvijenije europske zemlje u kojima se također podiže dobna granica za umirovljenje na 67 godina.
O tim pitanjima razgovarali smo s predsjednicom Sindikata umirovljenika, Jasnom A. Petrović.
Kako komentirate izjavu ministra Marka Pavića da će većina osoba i dalje u mirovinu ići između 61. i 65. godine jer su rano ušli u svijet rada te ne moraju strahovati od rada do 67. ako imaju dovoljno staža?
Dobro zvuči da će u zemlji koja ima izrazitu pojavnost rada na određeno, i to s najubrzanijom stopom rasta nesigurnost rada, većina i dalje ići u mirovinu između 61 i 65 godine radnog staža. U stvarnosti je netočno da toliki umirovljenici rano idu u svijet rada, a još je manje točno da ne mora nitko strahovati da će morati raditi do 67. godine – ako imaju dovoljno staža. Dapače, oni koji sada odlaze u starosnu mirovinu sa 15 godina radnog staža i 65 godina života, u buduće će ići u mirovinu sve kasnije, a od 2031. sa punih 67 godina. Prosječna dob novog starosnog umirovljenika jest 64 godine, ali sa samo 30 godina radnog staža. Sve dok se ne poveća uvjet staža za umirovljenje na barem 20 godina, prosječni staž u ovoj kategoriji neće bitno rasti. Međutim, zato će prijevremeni umirovljenici sa prosječnom dobi za odlazak u mirovinu od 62 godine, te 37 godina radnog staža, i dalje biti žrtve poslodavaca koji će ih slati u mirovinu prvog dana kad steknu bilo kakve uvjete za mirovinu, i to sada sa sve većom penalizacijom koja se neće poravnavati prema odrađenom stažu. Uvjereni smo da će se i tzv. nacionalna mirovina, odnosno državna naknada za starije osobe koje nisu ostvarile mirovinu, također progresivno vezati uz dob od 67 godina.
Zbog čega vlast odbija uvažiti činjenicu da ljudima nedostaju godine radnog staža uslijed recesije i nezaposlenosti kada su ostajali bez posla i godinama bili nezaposleni?
Poznato je da Hrvatska vodi u EU po udjelu od čak 8,4 posto ugovora o radu na tri mjeseca u odnosu na ukupan broj ugovora, dok je europski prosjek samo 2,2 posto. Rad na određeno je najgori oblik prekarnog rada, a Hrvatska i dalje ubrzano povećava taj i agencijski rad. Rad na određeno je posebno razbuktan u vrijeme Kukuriku koalicije, ali do danas nisu riješene zakonske mjere kojima bi se zaustavio i usuglasio sa zakonskim propisima. Iz rada na određeno čest je prijelaz u nezaposlenost, osobito ako roditelj uzima porodiljski dopust ili bolovanje zbog djeteta ili se pak usprotivi mobiranju i zloporabi od strane poslodavaca. Isprekidane radne karijere su tipične za Hrvatsku i neozbiljno je to ne uzeti u obzir pri projekcijama mirovinske reforme. Hoće li se ponoviti recesija i opet u nebo skakati stope nezaposlenosti ili će se prepustiti „prirodnom“ iseljavanju i umjetnom smanjivanju stope nezaposlenosti, ostaje otvoreno pitanje? Kad pitate građane, za većinu je ideja da se radi do 67. godine neprihvatljiva. Tako podizanje godina za odlazak u mirovinu smatra previsokim 88 posto ispitanika, a najveći su protivnici takvih promjena mlađi od 40 godina i žene.
Koliko se argumenti sve duljeg životnog vijeka i kvalitete života mogu koristiti za rad do 67 godine u Hrvatskoj ako znamo da na tom području zaostajemo za većinom zemalja?
Poznato je da se uvijek povezuje propisani uvjet dobi za umirovljenje i očekivano trajanje života, koje je u Hrvatskoj kraće za ukupno 2,8 godina u odnosu na EU. No, možda je daleko bitniji podatak da je očekivano trajanje života nakon 65. godine života čak za 2,4 godine kraće, pa već i to govori kako je bespredmetno uspoređivati se ne samo s prosjekom EU, već prije svega sa zapadnoeuropskim zemljama. A postkomunističke zemlje, s kojima bi se trebali ravnati, nemaju dob
za umirovljenje višu od 65 godina.
Nema argumenta za ubrzavanje rada do 67. godine života u Hrvatskoj.
Kako će se na položaj starijih žena u društvu odraziti istek prijelaznog razdoblja u kojem mogu u mirovinu ranije nego muškarci te izjednačavanje prvo do 65, a onda i do 67 godina života, tim više ako znamo da nemamo dobar model obiteljske mirovine?
Kako će to biti u Europi 2030. godine? Planira se da će žene u mirovinu sa 60 godina ići u Poljskoj, sa 63 u Rumunjskoj, a 63,5 godina u Austriji i Bugarskoj, 64,2 u Slovačkoj, a u ostalim tranzicijskim zemljama sa 65 godina. Sa više od 67 godina ići će samo u nekim zemljama zapadnoeuropskog dijela EU. Zar to nije dovoljno za razumjeti kako je ubrzavanje kasnijeg odlaska u mirovinu najteže za žene.
Sada imamo velik broj žena koje sudjeluju u mirovini u tzv. socijalnoj ekonomiji, skrbe o djeci, invalidima i starijim osobama, a njihovim duljim ostankom u radu to će zapravo taj dio zadovoljavanja potreba pasti na leđa javnih financija, pa će šteta biti veća nego da se ostavi sukcesivniji prijelaz ka radu do 67 godine. Dapače, trebalo bi, poput Poljaka, Mrsićevo produljenje rada do 67 za žene do 2038. godine vratiti na 65 godina, jer bi se tek time moglo pokriti narasle potrebe socijalne ekonomije i vaninstitucionalne dugoročne skrbi.
Obiteljska mirovina je druga priča. Više od 94 posto obiteljskih umirovljenika su žene, a njihova je prosječna mirovina 1.900 kuna, što jasno ukazuje da postojeći model zahtijeva hitne promjene, a kako predlažu umirovljeničke udruge, to bi najbolje bilo omogućavanjem zadržavanja vlastite mirovine, te dodatnim stjecanjem partnerove mirovine. Na drugi način nećemo zaustaviti siromašenje žena u starosti, osobito ako se zadrži postojeći model drugog obveznog stupa, koji je izrazito nepovoljan za žene – kaže predsjednica SUH-a, Jasna A. Petrović.
