Janjušević: “Udomiteljstvo nije primjeren način skrbi za starije i nemoćne!”
Da udomiteljstvo nije primjeren oblik skrbi za starije i nemoćne osobe, upozorava socijalni radnik Damjan Janjušević iz Udruge za samozastupanje koja se protiv trenutnom Zakonu o udomiteljstvu. Osim što se njime krše prava osoba s invaliditetom, Zakon pogoduje, osim udomljavanju djece, jačanju instituta udomljavanja starijih osoba. Janjušević upozorava da takva praksa ne postoji ni u jednoj drugoj zemlji u svijetu, osim u Hrvatskoj.
Damjan Janjušević (Snimak zaslona/Youtube)
Na zloporabu Zakona o udomiteljstvu kojim se, osim djece kao alternativa njihovoj institucionalizaciji, udomljavaju starije osobe, što nije primjeren oblik skrbi o njima, upozorava Damjan Janjušević iz Udruge za samozastupanje. Upozorenja su odaslana kada se zakon donosio, a ponovljena sada nakon strašne tragedije u kojoj je živote u obiteljskom domu “Zelena oaza” u požaru izgubilo šestero osoba.
Pritom iznosi podatak kako je u Hrvatskoj dvostruko više udomljenih starijih osoba nego djece. Naime, u 1.202 udomiteljske obitelji živi 2.259 djece i mladih, dok u 1.847 udomiteljskih obitelji koje skrbe o odraslim i starijim osobama živi 4.545 odraslih osoba korisnika.
Prevelike ovlasti udomitelja bez sustava nadzora
Udomljavanje odraslih osoba vidi kao problematično, jer praksa ukazuje na iznimno ekstenzivne ovlasti udomitelja koje, uz gotovo nepostojeći sustav nadzora i podrške, dovode do čestih i ozbiljnih kršenja ljuskih prava odraslih korisnika usluge smještaja u udomiteljskim obiteljima.
Na takav zaključak upućuje i nedavno istraživanje Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom:
“Formalno definiranje određenih oblika smještaja izvan vlastite obitelji kao izvaninstitucijskih ne znači nužno da je postignut kvalitativni pomak s institucionalne prakse skrbi o osobama s invaliditetom, te da navedeni oblik skrbi, utemeljen u zajednici, rezultira boljom kvalitetom života korisnika i realizacijom temeljenih ljudskih prava osoba s invaliditetom. Stoga je poželjno razvijati i suvremenije oblike organiziranog stanovanja ili stanovanja u zajednici uz podršku. Unatoč opisanim pravnim izvorima kojima se uređuju oblici skrbi izvan vlastite obitelji, a koji u sebi pretpostavljaju ostvarivanje ljudskih prava osoba s invaliditetom smještenih u udomiteljskim obiteljima i obiteljskim domovima, rezultati ovog istraživanja ukazuju na znatan broj primjera nepoštivanja prava osoba s invaliditetom” – zaključeno je u istraživanju.
Udomljavanje odraslih osoba s invaliditetom i izvješće UN-a opisuje kao kršenje ljudskih prava na neovisno življenje i uključenost u zajednicu.
Držanje osoba u segregaciji na marginama društva
“Mjerom udomljavanja, kao mjerom trajnog smještaja, podržavate održavanje osobe u stanju socijalne isključenosti i egzistencijalnog minimuma do kraja njezinog života… Ni sustavu niti udomitelju nije cilj samostalnost i neovisan život osobe koja je udomljena. Ovim Zakonom umjesto fleksibilnog, humanog i jeftinijeg sustava usluga i podrške u zajednici vlast podupire nefleksibilan, nehuman i skup sustav u kojem je odrasla osoba s invaliditetom zakinuta za bilo kakvu mogućnost poboljšavanja svojih životnih uvjeta te je osuđena na doživotni život u ovisnosti, segregaciji i na marginama društva” – upozorio je još pri donošenju zakona Damjan Janjušević.
Zalaže se stoga da se ukine praksa udomljavanja starijih osoba, koja ne bi bila moguća osim na kraći rok do godinu dana dok se ne nađu druga rješenja za brigu i skrb.
“Zašto je udomiteljstvo jedino u Hrvatskoj prepoznato kao jedan od strateških prioriteta u provedbi procesa deintitucionalizacije koje trebamo i dalje poticati i u kojemu danas boravi gotovo 5.000 odraslih i starijih građana?” – pita zaključno nakon tragedije u Andraševcu koordinator Udruge za samozastupanje, Damjan Janjušević.
