Ja tebi ručak, ti meni stan: Predatori na imovinu starijih vrebaju i u obitelji!
Ako potpišete ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, isti tren ostajete bez imovine, dok ugovorom o doživotnom uzdržavanju prijenos ide tek nakon smrti. Za ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju čulo je 70 posto starijih osoba, ali samo ih sedam posto zna u čemu je glavna razlika. Većina, 59 posto, tu razliku ne zna, a ostali koji znaju razliku, ne znaju objasniti ili je tumače pogrešno.
Samo sedam posto starijih osoba zna razliku između dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja. Nije zgorega ponoviti još jednom pa istaknuti da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju odmah ostaje bez imovine, a ugovorom o onom doživotnom, tek nakon smrti.
Ovakav poražavajući podatak proizlazi iz istraživanja „Znate li što potpisujete? – Starije osobe i rizici dosmrtnog uzdržavanja” koje je proveo Ured pučke pravobraniteljice na 500 osoba starijih od 65 godina. Rezultate su prezentirali na Okruglom stolu održanom ovih dana u Zagrebu.
Predatori uglavnom iz kruga obitelji
“Ako uzmemo u obzir podatak da od 800 tisuća hrvatskih građana u starijoj dobnoj skupini 92 posto imaju u vlasništvu stan u kojem stanuju, kao i to da je u Hrvatskoj 28,6 posto starijih od 65 u riziku od siromaštva, dok ih je u zemljama EU u tom riziku skoro upola manje, očito je kako je potrebno podići razinu svijesti o ovom pitanju” – upozorila je pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
Da su “predatori” na imovinu uglavnom iz kruga obitelji, ukazala je ravnateljica zagrebačkog Centra za socijalnu skrb, Tatjana Brozić Perić. No, osim članova obitelji, tu su i prijatelji, susjedi i poznanici. Ugovor, upozoravaju znalci, mora biti puno precizniji od “ja tebi ručak, ti meni peterosobni stan” pa tako treba precizirati obveze ako uzdržavana osoba završi, primjerice, u domu.
Ono na što upozorava Sindikat umirovljenika Hrvatske jest da se dobar dio otimača imovine nalazi upravo u privatnim domovima za umirovljenike. To mogu biti i udomitelji, ali i zaposlenici iz pravnog, bilježničkog, zdravstvenog i socijalnog sektora s kojima uzdržavana osoba dođe u kontakt. Nekima je to čak i unosni biznis pa imaju i više desetaka ugovora.
Sindikat traži ukidanje dosmrtnih ugovora
Podaci kazuju da je prošle godine u Hrvatskoj u javnobilježničkim uredima zaključeno oko 6.283 ugovora, od čega 1.300 (21 posto) o dosmrtnom, a 4.928 (79 posto) o doživotnom uzdržavanju. Od toga su bile 3.372 privatne isprave koje su bilježnici solemnizirali nakon što su ih stranke sastavljale prethodno, s odvjetnikom ili sami, ponekad i preko šprance s interneta, što je ujedno i najgora opcija. Kod 2.911 slučajeva ugovor je sastavljen kao javnobilježnički akt, što znači da čitav postupak vodi bilježnik.
Na dodatnim mehanizmima zaštite za primatelje dosmrtnog uzdržavanja, pučka pravobraniteljica Lora Vidović inzistira već godinama. Tako je u Zakon o socijalnoj skrbi, na inicijativu Sindikata umirovljenika, ušla zabrana sklapanja ugovora o uzdržavanju s pružateljima socijalnih usluga, jer na taj način stječu bogatstvo, pri čemu se ne provodi kontrola skrbi koju pružaju.
No, SUH ne staje na tomu i traži daljnje pravne mehanizme, a među ostalima i potpuno ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.