Istraživanje o sreći koje traje već 85 godina: Umirovljenicima nedostaje samo jedna stvar
Vjerojatno ćete se nasmijati kada pročitate da je na temelju istraživanja zaključeno kako su sreća u životu i jedan dio posla međusobno povezani. Kako to inače u životu biva, shvatimo da nam nešto nedostaje tek kada to izgubimo, a u ovom slučaju radi se o kolegijalnim odnosima. Ovi podaci se temelje na istraživanju koje traje već 85 godina, a kraj mu nije ni blizu.
Foto: Unsplash
Što nas čini sretnima? Vjerojatno je to jedno od pitanja koje se neprestano pitamo u svakoj životnoj dobi. Isto to su se pitali znanstvenici s Harvarda još 1938. godine kada su započeli istraživanje koja traje i danas. Iako se istraživanju ne nazire kraj, nakon 85 godina istraživači su došli do kojekakvih saznanja o ljudskoj sreći.
Sve je započelo kada su istraživači prikupili zdravstvene kartone 724 osobe iz raznih dijelova svijeta nakon čega su im postavili detaljna pitanja o njihovim životima u razmacima od dvije godine. Kako su ispitanici ulazili u srednje i kasne godine života, u sklopu ovog istraživanja o sreći često su postavljana pitanja i o odlasku u mirovinu.
Daleko važniji odnosi nego što mislimo
Umirovljenicima ne nedostaje posao, već ljudi, odnosno kolege, zaključak je istraživanja koje još traži tajnu sreće već 85 godina i ne nazire mu se kraj. Na temelju prikupljenih odgovora ispitanih zaključeno je kako je upravo nedostatak provođenja vremena s kolegama najveći izazov s kojim se suočavaju umirovljenici diljem svijeta. Izgleda kako su odnosi s kolegama daleko važniji nego što mislimo, navodi cnbc.com.
Kada je u pitanju mirovina, često se brinemo o zdravstvenim problemima, odgovarajućoj skrbi i novcu, ali prema ovom istraživanju, najbolje godine u mirovini ćemo provesti ako pronađemo način za održavanje odnosa s kolegama. Ovome u prilog ide i novizaključak Svjetske zdravstvene organizacije o usamljenosti, koju su definirali kao hitni i opasan problem, o čemu smo pisali ovdje.
Umirovljenici o nedostatku odnosa
Jedan ispitanik je na pitanje što mu nedostaje u 50 godina dugom liječničkom stažu otkrio kako mu u mirovini ne nedostaje apsolutno nijedan aspekt posla, već ljudi i prijateljstva.
Ispitanik Leo DeMarco, razmišlja slično poput umirovljenog liječnika. Nekadašnji srednjoškolski profesor DeMarco je otkrio kako mu je u mirovini bilo teško ostati u kontaktu sa svojim kolegama.
– Podučavanje je moja duhovna hrana. Divno je pomoći nekome pri stjecanju određenih vještina. Podučavanje mladih ljudi je ono što je započelo cijeli proces mog istraživanja, tvrdi DeMarco.
Ne postoji aktivnost koja to može zamijeniti
S druge strane, Henry Keane je bio prisiljen otići u mirovinu jer je došlo do velikih promjena u njegovoj tvornici. Odjednom je imao vremena i energije napretek. Počeo je volontirati u dvjema organizacijama, Američkoj legiji i Veteranima stranih ratova.
Uz to, višak vremena je posvetio svojim hobijima kao što su obnavljanje namještaja i skijaško trčanje. Uz sve navedene aktivnosti, u mirovini mu je i dalje nedostajalo ‘ono nešto’.
– Moram raditi. Ništa preznačajno, ali shvaćam da jednostavno volim biti okružen ljudima, pojasnio je Keane znanstvenicima.
Keaneova spoznaja podsjeća na važnu lekciju ne samo o umirovljenju, već i o samom poslu. Često smo opterećeni financijskim brigama i rokovima, tako da ne primjećujemo koliko su nam važni kolegijalni odnosi sve dok oni ne nestanu, piše cnbc.com.
Svaki radni dan važan je dio našeg osobnog iskustva i doista bismo trebali pomno razmisliti o obogaćivanju kolegijalnih odnosa.
