Istraživanje: Nemojte previše maziti vaše biljke, one to stvarno ne vole
Iako biljke vole kada im se pridaje pažnja, pretjerano diranje poprilično mrze. Dobro, ne mrze ga baš, jer nemaju osjećaje, ali poprilično im smeta. Naime, svaki dodir doslovce mijenja njihovu genetsku strukturu, a to im oduzima previše energije koja im je potrebna za preživljavanje.
Znanstvenici su došli do nove spoznaje koja nastaje u interakciji između flore i faune. Još od 60-ih godina prošloga stoljeća zna se da su biljke iznimno podložne promjenama zbog vanjskih faktora. Tih godina indijski znanstvenik različitim biljkama puštao je različite vrste glazbe koje biljke percipiraju kao vibraciju u zraku.
Ako im pustite, recimo, neku klasiku, biljke mogu narasti i do 20 posto veće. To je dokazano čak i na nekim agrikulturnim sortama poput riže, duhana i kikirikija – a veća biomasa znači i veći plod.
Moderna znanost došla je do još jednog fascinantnog otkrića, a vezano je uz to kako biljke reagiraju na dodir, piše sciencealert.com.
Diranje im mijenja genetsku strukturu
Glavna promijena koja se događa kada diramo biljku nastaje u njihovim mitohondrijima – dijelovima stanica koje proizvode energiju za funkcioniranje biljke.
“Najlakši dodir biljke od strane čovjeka, životinje insekta ili čak drugih biljki dok se njišu na vjetru okidač je za ogromnu genetsku promjenu u samoj biljci.
U samo 30 minuta nakon dodira, oko 10 posto biljkinog genoma je promijenjeno.
To uključuje ogroman trošak energije koji se ‘oduzima’ od energije potrebne za rast i razvoj. Ako se dodirivanje nastavi, biljka može narasti i do 30 posto manje”, kaže genetičar Jim Whelan sa Sveučilišta u Melbourneu.
Iako znanstvenici nisu sigurni zašto je promijena zbog dodira toliko radikalna, vjeruju kako je to evolucijska strategija u izbjegavanju ugriza od raznih insekata. Primjerice, ako insekt pojede komad biljke, biljka će promijeniti svoj genetski kod tako da više neće imati isti okus, tako da tim insektima više neće biti zanimljiva. Drugi razlog su česte vremenske promjene jer u pravilu rastu na otvorenom.
Znanstvenici vjeruju kako je, na mikroskopskoj razini, okidač u mitohondrijima – dijelu svake stanice koji je zadužen za proizvodnju energije za čitavu stanicu, a time i za čitav organizam.
I dok je njihova reakcija na dodir uistinu intenzivna, ona ne mora nužno podrazumijevati da je loša – biljke će sve to preživjeti. Koštat će ih nešto energije koju bi mogli uložiti u razvoj, ali barem imaju obrambeni mehanizam kojim na oku nevidljiv način reagiraju na promjene oko sebe.
Istraživanje je objavljeno u vodećem znanstvenom časopisu za biljke The Plant Journal.