Iskustvo iz privatnog doma: “Otac u sobi sa ženom, oboje obavili veliku nuždu i takvi jadni leže…”
Tko kontrolira uvjete u privatnim domovima za starije i nemoćne osobe, u otvorenom pismu Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, pitao je Bojan Letić. Potresno iskustvo sa svojim ocem, smještenim u jedan takav dom u Osijeku, odlučio je u svom očaju podijeliti i s medijima.
Ilustracija Foto: Pixabay
Privatni domovi za smještaj starijih i nemoćnih osoba mnogima su nažalost jedina alternativa, s obzirom da u onim javnima mjesta nema, a liste čekanja protežu se u nedogled. Pritom, cijena se za korisnika, a najčešće i njegove članove obitelji, utrostručuje. Logično bi stoga bilo očekivati i bolju uslugu nego u državnim i decentraliziranim domovima. Da takva očekivanja nisu realna, jer i pitanje kontrole uvjeta u privatnim domovima ostaje otvoreno, svjedoči i slučaj Bojana Letića koji nam se obratio kako bi javno ukazao na slučaj koji je doživio sa svojim ocem.
Prenosimo njegovo potresno pismo, koje je poslao i na adresu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku:
“Ukoliko izgubite snagu i odlučite svoje najmilije staviti u neki od osječkih obiteljskih domova, dobro se raspitajte, i to iz pouzdanih izvora, kome ćete ostaviti svoje najmilije…
Ali eto, mi nismo imali te sreće pa nas je dopao razvikani Dom “X”.
Moja prva posjeta ocu: u sobi sa ženom, oboje obavili veliku nuždu i takvi jadni leže u vrijeme posjeta. Kateter u krevetu… Pranje jednom tjedno. Toliko puta mijenjaju i vrećicu za kateter. Dakle izvor bakterija. Rekoh…sorry, ali vrećica se mijenja svaka dva-tri dana. Već prvi dan greška s tabletama u terapiji.
Zovem gazdu… on mi priča bajke. Kao, on se bavi tim poslom… Pa ako se baviš ne mora značiti da ga znaš, a kao što vidim…. pojma nema.
Jedan gospodin je rekao: Nemojte obraćati pažnju na izgled doma… Ono što je korisnicima potrebno, nije zlatna soba, već zlatna usluga!
“Mali od doma” govori na kraju: Ako niste zadovoljni, zovite Sanitet, neće nam ništa naplatiti.
Živjela naša Hrvatska koja dopušta svima da se bave ovim poslom, jer znaju da će zaraditi najviše ovim poslom, jer znaju da su u Slavoniji ostali samo starci dok su im djeca otišla u Irske i Njemačke i Austrije….
Evo otac je kod kuće… došao je bez svojih lijekova i medicinske dokumentacije!
Na kraju smo morali ići opet po lijekove i, naravno, u svakoj kutiji fali barem jedna “tabla” tableta. U međuvremenu sam čuo da nisam jedini. Baka od kolegice je bila u istom domu, znala je dobiti “po guzi” ako bi se uneredila u pelene ili zaprljala od hrane. Prebacili su joj karton kod lokalnog liječnika i uopće je nisu vodili na preglede. Pobjegla je iz istog doma uz isto natezanje oko lijekova. Od bake su tražili i pelene u domu koje također nije dobila nazad. Mi nismo dobili antibiotike koje je pio za ozbiljnu bakteriju, kao ni njegovu odjeću” – napisao je Bojan Letić, čiji slučaj nažalost nipošto nije izloran.”
