[INTERVJU] Hrelja: Ovo su preduvjeti za nasljeđivanje mirovina u Hrvatskoj
Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja usko je surađivao sa susjedima Slovencima, koji su nedavno napravili po svemu sudeći uspješnu mirovinsku reformu. Njima će mirovine doista porasti, a mogu i naslijediti mirovinu od pokojnog bračnog druga. HSU želi omogućiti nasljeđivanje mirovine u Hrvatskoj, ali smatraju da prije toga treba okupiti “umirovljeničku frontu”.
Silvano Hrelja (Snimak zaslona/FB)
Hrvatski i slovenski mirovinski sustav imaju iste temelje iz bivše države. Samo, početkom devedesetih kada su se
odvojili, krenuli su drugačijim putanjama. Gotovo tridesetak godina kasnije, i Hrvatska i Slovenija provode reformu svojih mirovinskih sustava, a čini se da će slovenski umirovljenici proći puno bolje u odnosu na naše umirovljenike.
Slovenci imaju svoju stranku umirovljenika koja se zove Demokratska stranka umirovljenika Slovenije (DeSUS). Trenutačno imaju pet ljudi u parlamentu, a drže i dva ministarstva. Nedavno ih je posjetio predsjednik HSU-a Silvano Hrelja, a za Mirovina.hr je ispričao svoje dojmove. HSU je relativno nedavno kao prioritetni cilj postavio pravednije nasljeđivanje mirovina od pokojnog bračnog druga, a Slovenci su na tom polju napravili veliki pomak, a i dalje grabe prema naprijed.
U Hrvatskoj, umirovljenik može izabrati nastaviti primati svoju mirovinu ili 70% od pokojnog bračnog druga ako je taj iznos povoljniji. U Sloveniji umirovljenici mogu primati svoju punu mirovinu, a nasljeđuju 15 posto od pokojnog bračnog druga. Sada se i oni bore da tu brojku povećaju na 20 posto.
Mirovina.hr: Nedavno ste bili u Sloveniji, što kažu kolege iz DeSUS-a? Po čemu se slovenska umirovljenička “scena” razlikuje od hrvatske?
Hrelja: Imam tu privilegiju da već 11 godina surađujem s partnerskom umirovljeničkom strankom iz Slovenije koja je svo vrijeme samostalnosti Slovenije parlamentarna stranka. Nisu imali rupu kao što smo mi imali od 1990. do 2003.. Trinaest godina je nama trebalo da se probijemo u parlament. Oni od početka drže stvari pod kontrolom što se tiče mirovinskog sustava.
Mirovina.hr: Oni su, između ostalog, izborili i nasljeđivanje mirovine od pokojnog bračnog partnera. Kako to da oni mogu, a mi ne možemo?
Hrelja: Slovenija je preuzela određena iskustva iz drugih zemalja EU, u okviru mogućnosti njihovog gospodarstva. Podsjećam, i hrvatski i slovenski mirovinski sustav izviru iz mirovinskog sustava bivše države. Oni su rano shvatili da ljudi koji zajedno imaju 70-80 godina staža, a žive u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, imaju ogroman doprinos tijekom rada za njihov mirovinski sustav. Odlučili su da nasljeđivanje tek 70 posto mirovine pokojnog bračnog partnera jednostavno nije dovoljno. Dogradili su taj sustav i preživjelom bračnom partneru su dali mogućnost uz svoju mirovinu uzme i 15 posto mirovine preminulog bračnog partnera. Ili ako je velika razlika među mirovinama, mogu uzeti 70 posto mirovine pokojnog bračnog partnera ako je taj iznos veći.
Mi u Hrvatskoj tu varijantu ni od 15, ni od 5, ni od 2 posto nemamo i to je nešto oko čega se vrijedno boriti jer je cilj pravedan.
Mirovina.hr: To i nas zanima, zašto se u Hrvatskoj po tom pitanju nije napravilo ništa?
Hrelja: Ako smijem reći koje su naše boljke poimanja tog mirovinskog sustava. Mi volimo gledati u tuđe dvorište i cijelo vrijeme diviti se toj zelenoj travi u tuđem dvorištu. Nikako da se upita kako je do toga došlo?
Dakle, što treba uložiti, koliko je vremena potrebno da dođemo do cilja. Mi radije kažemo – evo Slovenci imaju, daj i nama. Moram vam reći da Slovenci do toga nisu došli slučajno.
Njihova je velika sreća da imaju samo jednu umirovljeničku stranku. Imaju i jednu vertikalu što se tiče udruga. Oni možda nisu u najboljim odnosima da se ljube, grle i da si ne prigovaraju, ali stalno surađuju jer imaju zajednički cilj.
Mirovina.hr: Želite reći da je u Hrvatskoj suradnja između umirovljeničkih stranka i udruga nije na dovoljno visokoj razini?
Hrelja: Povlačim paralelu prema Hrvatskoj i mojim počecima parlamentarnog rada. Od 2003. do 2009. mi smo imali strašnu slogu, bili smo dominantna politička stranka. Imali smo koordinaciju s umirovljeničkim udrugama, i sve male udruge, i Matica i Sindikat umirovljenika – mi smo sve aktivnosti planirali. Ta koordinacija je podržavala Hrvatsku stranku umirovljenika. To je za nas doba najvećih rezultata.
Kad bi tako radili danas, mi bi bez ikakvih problema mogli izboriti i cenzuse za dopunsko zdravstveno osiguranje. Ne bi se sigurno svađali hoće li novi cenzus biti 2.450 ili 2.340 kuna kao što smo mi stavili u našem prijedlogu zakona, jer se oko toga lako dogovoriti.
Riješili bi i obiteljske mirovine, riješili bi puno puno toga, riješili bi borbu protiv siromaštva koja je glavni umirovljenički problem. Vi ako pogledate hrvatsku Strategiju borbe protiv siromaštva – to je mrtvo slovo na papiru.
Mirovina.hr: Kakvu onda strategiju imaju susjedi?
Hrelja: Ovako recimo rade Slovenci. Oni su napustili model nacionalne mirovine 2012. godine zbog mogućnosti manipulacija i malverzacija, ali su postavili cilj. Prvo su svojom metodologijom izračunali granicu siromaštva i po tom izračunu skrojili strateški plan kako da u sljedećih pet godina postignu da niti jedan građanin Slovenije ne živi ispod granice siromaštva. To ne znači automatizmom dati novac. Gledali su imovinske cenzuse, prihodovne cenzuse, puno parametara je u igri. Dodatno, oni kroz mirovinski sustav drugačije vrednuju najnižu mirovinu za 40 godina staža – ona ima dodanu vrijednost. Stimuliraju i dulji ostanak u svijetu rada, a ne kao kod nas gdje tog bonusa nema od 60. do 65. godine života, nego tek od 65. na dalje dvostruki bonus.
Slovenci drugačije rade, njima je cilj za ovu godinu pogurati 90 posto građana iznad granice siromaštva koja kod njih iznosi 630 eura (4.670 kuna). Drugim riječima, čak i oni radnici koji nisu imali sreće raditi za veliku plaću, po postulatima slovenskog mirovinskog osiguranja, imaju priliku dogurati do mirovine koja je veća od granice siromaštva.
To je ono što je impresivno kod susjeda, meni je žao da kod nas samo jako svi žele, a da nisu spremni staviti glave skupa, zatomiti ega. Ništa se neće postići otvorenim pismima, radi se o političkom cilju koji se mora ostvariti kroz politiku i političko djelovanje.
Mirovina.hr: Mislite na Sindikat umirovljenika Hrvatske i Maticu umirovljenika? Želite reći da bi bili jači kada biste bolje surađivali?
Hrelja: Činjenica je da kad smo imali ruke u Saboru, kada smo imali koordinaciju – rješavali smo probleme.
Oni sada misle da će na Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe, koje je svojevrsni debatni klub, riješiti sve probleme. Neće se tako ništa riješiti, to se mora dogoditi u Saboru promjenom zakona. A lijepo im je rekao ministar da on uopće ne planira mijenjati zakonodavstvo. Moramo stvoriti jaku frontu i promijeniti javno mnijenje, svi zajedno. Mi smo u svibnju predložili dizanje cenzusa za besplatno dopunsko zdravstveno koji bi u sebi imao ugrađen mehanizam njegovog rasta, sukladno 50-postotnom rastu plaća. Sindikat umirovljenika Hrvatske se nije ni osvrnuo na taj prijedlog.
Gospođa Petrović meni može zamjerati sto tisuća puta da sam se prodao jer sam riješio Royalovce. Oni su zaslužili da ih netko riješi, jer to su naši kolege umirovljenici koji su vjerovali sustavu. Ja nisam zbog toga dobio niti jedan glas više, nego sam to napravio zato što sam im bio jedina nada da će onaj dio mirovine koji su izgubili početi ponovno dobivati. I sutra bih to isto napravio jer činim to čista obraza i čiste savjesti.
Foto: Mirovina.hr
Mirovina.hr: Kako mislite postići to ujedinjenje i veću koordinaciju umirovljeničkog fronta?
Hrelja: Nudim rješenje da stavimo glave skupa, da se ponovno oformi koordinacija umirovljeničkih udruga, da si kažemo u oči što si imamo za reći i da vidimo što nam valja i što nam ne valja. Mi moramo djelovati zajedno.
Preko Nacionalnog vijeća neće se dogoditi ništa. Protestnim pismima neće se dogoditi ništa. Samo fronta kao što se recimo dogodila kod ovog skupljanja potpisa za “67 je previše”, samo takva fronta rješava problem.
Zajedništvo umirovljeničkih udruga, Hrvatske stranke umirovljenika i svih drugih stranaka s tim predznakom koje se žele u to uključiti, a sazrijeva vrijeme za to – dobiva. U svim drugim slučajevima smo gubitnici.
Vrijeme je da se dogovorimo što i u kojem vremenu želimo postići.
Mirovina.hr: Znači li to da bi svi oni trebali slijediti HSU, budući da ste vi u parlamentu?
Među umirovljeničkom scenom ima ambicioznih ljudi koji možda ne shvaćaju da svoje ambicije mogu ostvariti i kroz HSU. Mi smo u 2000-ima u dva izborna ciklusa imali krcate izborne liste s nestranačkim kandidatima – liderima umirovljeničkih udruga.
Odlučili smo napraviti zaokret. Hrvatska stranka umirovljenika se putem društvenih mreža odlučila otvoriti prema svim građanima. U fokusu su nam uvijek umirovljenička pitanja, radni odnosi, zdravstvo i socijala. Ali sada se otvaramo prema svima. Sve nastupe snimamo i dijelimo na društvenim mrežama.
Ljudi, tucite, kritizirajte, ali čujte i odgovore. Pozivam sve da aktivno sudjeluju, da nas pogledaju, da kažu svoj sud. I neka ponude alternativna rješenja. Naš poziv ne znači da nas ljudi trebaju slijepo slijediti. Ne polažemo pravo da je jedina istina na našoj strani. Ali dajte nam alternativu, dajte nam put – ne želju – put. To je ono najbitnije.
I SUH i Matica umirovljenika, dajte nam recite put, nemojte mi reći da pisanje pisma ministru Aladroviću i oprati ga na Nacionalnom vijeću predstavlja put do rješenja.
Mirovina.hr: Za kraj, kada bi Hrvatska htjela urediti obiteljske mirovine tako da ljudi mogu nasljeđivati mirovinu pokojnog bračnog partnera i primati svoju, kako bi to izgledalo?
Hrelja: Već dugo vremena Ministarstvo rada i HZMO govore da je to preskupo rješenje. To je preskupo samo onda i samo ako država neće poštivati svoje ustavno opredjeljenje – da je socijalna država – i ako država neće poštivati europske direktive koje je obvezuju boriti se protiv siromaštva.
Ako hoće to poštivati, onda je nasljeđivanje mirovina vrlo elegantno rješenje, da se ljudima priznaju doprinosi u trajanju 70-80 godina staža. Tu postoji pokriće za dodatnu isplatu koja bi pomogla u borbi protiv siromaštva.
Ono od čega sigurno nećemo odustati je da se to odnosi na one koji su već u mirovini, ne samo za nove. To mora biti za sve, za one koji su sada u obiteljskim mirovinama i za one koji će tek ići. To je samo dio borbe da nakon smrti partnera onaj koji je preživio ne tone u siromaštvo. Mora se moći, ne možemo vječito bježati od tog problema jer želimo biti dio razvijene Europe koja već danas omogućuje nasljeđivanje mirovina. To je cilj za kojega se vrijedno boriti – ili izgoriti.
