IDS-ovac u Saboru: “Sijede glave zabijene u kontejner postale su naša stvarnost!”
Saborski zastupnik Istarskog demokratskog sabora (IDS) Marin Lerotić svoj je petominutni govor u Saboru posvetio umirovljenicima. Točno je učio kako standard umirovljenika propada, a s dolaskom turističke sezone ponovno ćemo gledati neugodan kontrast između domaćih i inozemnih umirovljenika. Dok stranci ljetuju u Opatiji i razmišljaju o novim putovanjima na jesen, hrvatski umirovljenici putuju od kontejnera do kontejnera…
Foto: Marin Lerotić (IDS) | Youtube screenshot
Saborski zastupnik Marin Lerotić iz Istarskog demokratskog sabora (IDS) jučer je u svom petominutnom govoru aktualizirao standard hrvatskih umirovljenika.
S dolaskom turističke sezone ponovno ćemo gledati ružan kontrast između domaćih i stranih umirovljenika. Stranci ljetuju na “skupim” lokacijama diljem hrvatske obale, a dok oni troše i razmišljaju o destinaciji za zimovanje, domaći umirovljenici jedva preživljavaju.
“Dok prosječni europski umirovljenici planiraju putovanja na hrvatsku obalu ili se već odmaraju u nekim hrvatskim hotelima, i primjerice u Opatiji piju popodnevnu kavu i jedu kolač, za to vrijeme naši umirovljenici razmišljaju mogu li si danas za večeru priuštiti deset dekagrama mortadele. Tužno, jadno, sramotno, ponižavajuće, kako god hoćete to nazvati. Međutim, to je hrvatska stvarnost”, uvodno je kazao Lerotić.
“Zar naši nonići ne zaslužuju pristojnu starost?”
Pita se kako umirovljenici preživljavaju kada plate režije i lijekove koje ne pokriva zdravstveno osiguranje.
“Ljudi koji rade žale se na nezaustavljivi rast cijena, pitaju se kako će na jesen i zimu s grijanjem i s poskupljenjem odjeće, obuće, hrane i svega onoga što je bitno. A kako će onda umirovljenici ako ne mogu ni radnici? Zar naši nonići koji su izgradili ovu državu ne zaslužuju pristojnu starost?”, pita se saborski zastupnik.
To što su prije kupovali po kilu, sada kupuju po pola kile. A što će biti do kraja godine ako inflacija ubrza?
“I tako iz mjeseca u mjesec, pazeći na doslovno svaku kunu. Većini je osim onog najosnovnijeg sve drugo jedan luksuz. Ne može nam nažalost promaknuti da je svakim danom sve više umirovljenika koji hodaju od kante do kante u potrazi za bocama kako bi si nešto dodatno zaradili. Nažalost, sijede glave zabijene u kontejner postali su naša stvarnost.
Ljudi koji su radili, doprinosili, i dostojno zaradili svoje mirovine danas kopaju po kantama tražeći boce”, govori Lerotić.
“Jesmo li dotakli dno?”
I onda kada se pitamo jesmo li dotakli dno, Lerotić zaključuje “naravno da nismo”:
“Čemu se može nadati današnja radno sposobna generacija? Čemu se oni mogu nadati kad vide na što su spali naši umirovljenici? I dok danas govorimo o visini mirovine koja je premala, a primaju je naši umirovljenici, u budućnosti ćemo govoriti da mirovina više nema, a neće ih ni biti”, zaključio je Lerotić.
