[Humans of Mirovina] Više od dvije tisuće ljudi prati priče naših umirovljenika
Umirovljenici i starije osobe već gotovo pola godine imaju svoj digitalni glas – Facebook stranicu Humans of Mirovina, na kojoj objavljujemo fotografije i izjave zanimljivih ljudi koje srećemo na ulicama Zagreba i Hrvatske.
https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/a.424906724594852.1073741828.424886914596833/424936121258579/?type=3&theater
Sve je počelo s Baricom i Dragicom, udovicama u mirovini koje smo sreli na Kvaternikovom trgu u Zagrebu. Pozornost fotoobjektiva privukle su radi upečatljivog modnog izražaja i širokih osmijeha na svojim licima.
Ljudi treće životne dobi su najiskusniji među nama i imaju puno toga za reći, kada ih se pita. Njihove priče nadahnjuju i zabavljaju mlađe generacije koje čine velik dio čitatelja stranice, a istovremeno i njihove vršnjake, koji Facebook sve češće koriste kao platformu za razmjenu ideja i stavova, raspravu i upoznavanje.
Nerijetko umirovljenici koje fotografiramo posluže kao inspiracija i motivacija drugima. Među prvima od takvih bio je Nikola, 84-godišnji muškarac koji za svoje godine vrlo dobro izgleda, puno se kreće i aktivno živi.
https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/a.424906724594852.1073741828.424886914596833/431098493975675/?type=3&theater
Kolekciji portreta hrvatskih umirovljenika ne nedostaje niti od ranije poznatih lica. Nenad Burcar, akademski slikar iz Zagreba, s nama je podijelio svoja razmišljanja u velikom intervjuu, a književnika i redatelja Peru Kvesića sreli smo u Fažani ovoga proljeća. Nakon što je objavljena priča o Đurđi Grozaj, predstavnici Udruge Kamensko, stranica je dosegla dvije tisuće lajkova.
https://www.facebook.com/HumansofMirovina/posts/425370817881776
https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/a.424906724594852.1073741828.424886914596833/465365823882275/?type=3&theater
Više od 150 umirovljenika ispričalo nam je svoje priče. One su nastale u trenutku, većina nam je rekla ono što im je prvo palo na pamet. Zato je “ponuda” raznovrsna – neki odluče ispričati vic, drugi poslati poruku mladima, a treći podijeliti komadić svog životnog iskustva.
“Ovoj tako velikoj, a opet tako marginaliziranoj skupini ljudi, pod hitno treba bolji PR i izlazak iz geta mračnih vijesti o slomu mirovinskog, zdravstvenog sustava i/ili tržišta rada, kopanju po kontejnerima i ponekad akrobatskom plesu po rubu siromaštva”, piše portal Lupiga u intervjuu s ekipom portala Mirovina.hr.
Slavku, umirovljenicu sa stilom, zamolili smo za fotografiju dok je u Travnom, sa štapom u jednoj i vrećicom u drugoj ruci, kopala po kanti za smeće u potrazi za praznim plastičnim bocama. Prijedlog ju je razveselio. “E, pa nećete me ovako slikati”, rekla je, udaljila se dva koraka od kante, vrećice i kolica odložila na pod. Zatim je ponosno zauzela manekensku pozu, pogledala u objektiv i rekla: “Može!”
Kada smo je pitali ima li što za poručiti drugim umirovljenicima, Slavka je ostala suzdržana. Popričali smo s njom o naušnicama koje je nedavno “iskopala” iz ormara nakon što ih godinama nije nosila. “Napišite, ima baba 85 godina, a naušnice nosi”, duhovito je dobacila i s osmijehom na licu, mahnula nam u znak pozdrava. Nakon toga, nastavila je svoju potragu za bocama za koje će kasnije dobiti nešto sitniša, za preživjeti dan.
https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/a.424906724594852.1073741828.424886914596833/474080809677443/?type=3&theater
“Zadivljujuće je kako i u teškim uvjetima umirovljenici uspijevaju naći životnu radost te ni od čega napraviti nešto, jer su odrastali u vremenu kad se stvari nisu bacale nego popravljale. Kako zadržati optimizam, raditi nešto svojim rukama, biti aktivan mentalno, duhovno i fizički… Sve su to važne pouke onima koji su možda posustali pod pritiskom neimaštine ili usamljenosti”, rekao je urednik portala Marko Matijević za 24sata.
https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/a.424906724594852.1073741828.424886914596833/497650567320467/?type=3&theater
Umirovljenici već dugo govore, viču i bore se za svoja zaslužena prava. Međutim, kao da ih nitko ne čuje, još uvijek je (pre)velika većina njih prepuštena siromaštvu, gladi, niskim mirovinama i samima sebi. Dajući im digitalni glas, pokušavamo biti posrednici između njih i sustava, koji kao da ide protiv njih bez obzira na to što postoji, između ostaloga, zahvaljujući njima.
Oni su “generacija koja uvijek ima nešto zanimljivo za ispričati ili se makar prisjetiti kako su stvari nekad izgledale, kako se živjelo, a kako se danas preživljava”, piše o stranici Humans of Mirovina RTL i dodaje kako je pokrenut “val pozitive”.
