Hrvatskoj nedostaje liječnika, a pacijente sve češće liječe – umirovljenici!
Problemi u zdravstvu su mnogi, a jedan od njih je i nedostatak liječnika. U gradovima je puno bolje nego u selima, posebice u ruralnim područjima koja nisu u blizini nekog većeg grada. Liječnici koji tamo rade već imaju uvjete za mirovinu, no žao im je ostaviti pacijente i napominju kako je smisao obiteljske medicine kontinuitet – koji se sve teže ostvaruje.
Foto: Pixabay
Doktorica Željka Perić više od 40 godina radi u slavonskom selu Zdenci, na istoku Virovitičko-podravske županije, piše dw.com. Uvjete za prijevremenu mirovinu stekla je prije deset godina, no i dalje radi u ordinaciji jer ju nema tko zamijeniti. Žao joj je ostaviti pacijente bez liječničke skrbi, a ako ona ode – ljudi će po medicinsku skrb morati u desetak kilometara udaljenu Orahovicu:
“Sljedeće godine u devetom mjesecu navršit ću 65 ljeta i moći ću u punu mirovinu, ali bojim se da ni od nje neće biti ništa jer mladih liječnika obiteljske medicine nema i ambulanta će biti zatvorena. Ako i bude nešto organizirano bit će to ‘leteći’ doktori koji će se mijenjati svaki dan. To je tek gašenje požara i nema veze s medicinom jer je smisao obiteljskih liječnika kontinuitet”, kazala je za DW.
Udruga hrvatskih pacijenata ju je 2014. godine proglasila najboljom liječnicom u Hrvatskoj. Uz nju, još desetak liječnika samo u toj županiji je na “produženom boravku” na svom radnom mjestu, a ni oni ne žele ostaviti pacijente bez liječničke skrbi.
Prosječna dob obiteljskih liječnika u Hrvatskoj je 55 godina, a u naredne dvije godine će 25% njih steći prve uvjete za mirovinu.
“U listopadu je u mojoj ordinaciji bilo dvadesetak studenata šeste godine osječkog Medicinskog fakulteta i niti jedan nije izrazio želju da ostane u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Oni svoju budućnost vide u bolničkim specijalizacijama tako da će cijela Hrvatska vrlo brzo imati velikih problema na prvoj crti zdravstvene bojišnice”, kazala je dr. Željka Perić.
I drugi krajevi Hrvatske imaju problem
U Virovitičko-podravskoj županiji situacija je najgora – ovdje jedan liječnik radi na 425 stanovnika. Požeško-slavonska je nešto bolja s omjerom jednog liječnika na 318, a Osječko-baranjska s jednim liječnikom na 303 pacijenta.
Sve češće se u medijima mogu pročitati vijesti gdje se u manjim mjestima liječnicima nudi smještaj, dobra plaća, pokušavaju im udovoljiti najviše što mogu – no interes je premalen. I studenti koji i sami dolaze iz manjih mjesta preferiraju završiti specijalizaciju i raditi u nekoj od većih bolnica.
Mladi Neven Obradović iz Grubišnog Polja diplomirao je prije dvije godine. Nakon stažiranja u Virovitici, dobio je bolju ponudu i otišao raditi u Zavod za hitnu medicinu Sisačko-moslavačke županije.
“Želio sam raditi u vanbolničkoj hitnoj medicini. Bio sam otvoren za sve opcije. U Hrvatskoj u javnom zdravstvu ne možete nigdje ostvariti veća primanja jer je obračun plaća centralni. Bolja ponuda se svodi na organizaciju posla, radno vrijeme, obračun putnih troškovi, edukacije koje nam se nude. Često čujemo po manjima mjestima da nam nude specijalizaciju. To već u startu pada u vodu jer takve specijalizacije raspisuju sve zdravstvene ustanove. Da bi mogli konkurirati jedni drugima, naši poslodavci moraju smisliti puno toga što bi mlade doktore privuklo u njihov kraj i dokazati da su bolji od drugih”, objasnio je za DW.
Iako broj liječnika u Hrvatskoj, statistički gledano, raste, njihova rasprostranjenost po Hrvatskoj stvara velike probleme. A tu su i razvijene zemlje Europska unije koje liječnicima mogu ponuditi znatno veće plaće, ali i druge pogodnosti – poput posla supružniku, troškove preseljenja, vrtić za djecu i brojne druge pogodnosti.
