Hrvatska stari: Negativnim trendom najteže pogođeni starci u zabačenim krajevima
Iseljavanje mladih osoba i čitavih obitelji iz Hrvatske u zemlje Europske unije ostavlja trajne posljedice na naše društvo koje sve više stari. Iako točno brojčano stanje nije poznato, s obzirom da mnogi ne prijavljuju svoj odlazak, za starenje populacije posebice u ruralnim sredinama nije potrebna statistika, nego je ono vidljivo već i “golim okom”. Takvi demografski pokazatelji bitno utječu na kvalitetu života starijih osoba u zabačenim selima.
Stari ljudi u zabačenim krajevima ostaju prepušteni sebi Foto: Pixabay
“Moji roditelji žive na Žumberku… Selo u kojem žive zove se Kalje. U selu živi svega nekoliko duša, kao i u ostalim selima na Žumberku. Na Žumberku nema pošte, škole, dućana, zubara. Jedino što imaju ambulantu opće medicine dva puta tjedno. Autobusna linija je jedino prema Samoboru i to polazi u 5 ujutro, a vraća se iz Samobora u 15.35. Moji roditelji su blizu sedamdesetih godina. Kao što i sami znate, to su godine kada vam je potreban doktor… Na sve pretrage moraju ići u Samobor, Karlovac ili Zagreb. Sva ta mjesta su jako udaljena od njihove kuće. Konkretno, od tatine kuće do ulaza u bolnicu je 47 kilometara. Sada Vas molim da izračunate koliko košta put za jednu pretragu u bolnici za Karlovac za mojeg tatu. Vi, gospodo iz HZZO-a ste poslali gore navedeno rješenje mojem tati i napisali da on nema pravo na povrat troškova za prijevoz jer je, zamislite, Karlovac udaljen manje od 50 kilometara od njegove kuće. Tri kilometra manje i kažete da nema pravo… Zar je nekome uopće čudno što svi iseljavaju iz Lijepe naše? Moji roditelji uredno plaćaju dopunsko osiguranje, a umirovljenici su sa jadnim mirovinama – piše u pismu objavljenom u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2017. godinu.”
Ovaj slučaj nažalost zrcali situaciju iz sve i jednog zabačenog dijela Hrvatske, bez javnog prijevoza i liječničkih usluga za starije osobe. Ujedno, one u većini slučajeva žive s nedostatnim sredstvima kako bi mogle platiti put te bez osoba u blizini koje bi im priskočile u pomoć.
Stari će činiti 31 posto stanovništva
Statistike su neumoljive. Prema projekcijama kretanja broja stanovnika do 2051. godine, Karlovačka, Šibensko-kninska, Požeško-slavonska, Ličko-senjska i Sisačko-moslavačka županija zabilježit će pad broja stanovnika od 40 do čak 60 posto. Njih šest, Koprivničko-križevačka, Osječko-baranjska, Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska, Bjelovarsko-bilogorska i Virovitičko-podravska imat će pad od 20-40 posto, dok će porast stanovništva imati samo Zadarska i Zagrebačka županija, ali isključivo zbog porasta broja stanovnika starih 65 i više godina. Ako se dosadašnji demografski trendovi nastave, broj mladih do 14 godina smanjit će se u svim županijama, do čak 75,6 posto u Sisačko-moslavačkoj županiji. Na razini države porast će jedino broj starog stanovništva za 40,8 posto, dok će se broj mladih, odnosno stanovništva u radnom kontingentu smanjiti za 35, odnosno 31,5 posto. Mladi će tako činiti tek 12 posto, oni u radnom kontingentu 57, a stari čak 31 posto ukupnog stanovništva. Podaci su to iz Demografskog sloma Hrvatske: Hrvatska do 2051. doktora znanosti Anđelka Akrapa.
Triput više izloženi siromaštvu
Velike razlike osjete se i u razini BDP-a po županijama, gdje jedinice lokalne samouprave starijim žiteljima ne mogu osigurati zadovoljavajuću razinu socijalnih usluga i naknada, poput podmirenja troškova stanovanja, ogrjeva, smještaja za beskućnike, prehrane u pučkim kuhinjama ili dostupnosti ustanova socijalne skrbi poput domova za starije.
“Ruralna su područja u značajnijoj mjeri izložena riziku od siromaštva pa su stanovnici Brodsko-posavske i Virovitičko-podravske županije izloženiji siromaštvu gotovo tri puta više od Grada Zagreba i Primorsko-goranske županije. Posebno je ozbiljna situacija u općinama sa stopama rizika od siromaštva i preko 40%, u kojima su posebno ranjive starije osobe” – upozorava u svom Izvješću za 2017. pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
Vidović dodaje kako su u ruralnim krajevima starije osobe često bez podrške sustava i prepuštene da se same snađu. Stoga je pozitivno da čelnici prepoznaju važnost programa „Zaželi“ kao oblika osiguravanja pomoći u kući starijima. Međutim, projekt je vremenski ograničen do 30 mjeseci, a pomoć je potrebno osigurati – sustavno i trajno.
