Hrvati na dnu po duljini radnog vijeka u EU! Jesu li nam zato mirovine male?
Najnoviji podaci Eurostata, europskog statističkog ureda, Hrvatsku još jednom smještaju na samo dno ljestvice kada je o parametrima rada i mirovina riječ. Naime, među zemljama Europske unije, Hrvatska ima najkraći radni vijek, kraći je jedino u Italiji, zbog čega su nam i mirovine male. No, je li to jedini razlog?
Foto: Rawpixsel
Očekivani radni vijek u Hrvatskoj, prema najnovijim podacima Eurostata, u 2019. godini u prosjeku traje samo 32,5 godina. Od nas kraće u čitavoj Europskoj uniji rade jedino Talijani, kojima je očekivani radni vijek u prosjeku lani iznosio 32 godine.
Koliko smo nisko na ljestvici, najbolje govori podatak da prosjek za čitavu EU iznosi 35,9 godina, što je 0,2 godine više dulje nego u 2018. te čak 3,6 godina dulje nego 2000. odnosno prije 20 godina. Europljani, dakle, rade sve dulje.
Slovenci od nas rade tri i pol godine dulje
Zanimljivo je da na razini cijele Europske unije muškarci rade pet godina dulje pa oni tako imaju 38,3 godine staža, a žene 33,4. Ipak, taj se jaz smanjuje pa je tako prije dvadeset godina razlika bila 7,1 godinu duljeg rada u korist muškaraca.
Kako smo već rekli, jedino nas Italija dijeli od titule najgorih, dok je na prvom mjestu Švedska s prosječnim radnim vijekom od čak 42 godine, što je gotovo deset godina dulje nego u Hrvatskoj. Odmah iza je Nizozemska sa 41 godinu staža njezinih stanovnika. Jedine su to zemlje koje su prešle magičnu brojku od 40, dok se upravo na toj granici nalazi Danska. Slijedi je u stopu Njemačka sa 39,1 i Estonija sa 39 godina prosječnog staža.
Od Hrvatske je bolja Grčka sa 33,2 godine te Poljska i Belgija sa 33,6 godina. Naši susjedi Slovenci nalaze se točno na razini cijele EU pa im je prosjek radnog vijeka 35,9 godina, što znači da od nas rade tri i pol godine dulje.
Novi umirovljenici u Hrvatskoj imaju sve više staža
Radni vijek od 2000. godine povećao se u svim zemljama, osim u Rumunjskoj, a najveće povećanje bilježe Malta (7,6 godina) susjedna Mađarska (6,9 godina te je sada na razini od 34 godine, dakle godinu i pol više rada nego kod nas) i Estonija (5,6 godina). Najmanji rast radnog vijeka u posljednjih 20 godina imaju Danska (1,7) i Grčka (1,8).
Zanimljiv je i podatak da radni vijeka na Islandu, koji je izvan EU, premašuje 45 godina, u Švicarskoj je 43 godine, u Norveškoj 40, a u Velikoj Britaniji preko 39 pa se može zaključiti da razvijene europske zemlje izvan EU stoje bolje.
Kada pogledamo najnovije podatke HZMO-a, prosječan umirovljenik u Hrvatskoj ima samo 30,8 godina staža. Više od 40 godina radilo je njih 197 tisuća od 1,14 milijuna umirovljenika prema općim propisima, a prosjek im je 42 godine staža. Međutim, novi umirovljenici u prosjeku ipak rade dulje i imaju više od 32 godine staža, što odgovara podacima Eurostata.
Država potiče dulji ostanak u svijetu rada
Duljina radnog vijeka u direktnoj je vezi s visinom mirovina. Hrvatska je pokušala produljiti rad sa 65 na 67, no taj su dio mirovinske reforme zaustavili sindikati. Žene i dalje idu ranije u mirovinu u prijelaznom periodu pod punopravnim uvjetima kao muškarci, no ta se razlika smanjuje svake godine postupnim izjednačavanjem. Ipak, zbog manje godina staža, ali i vremena provedenog na porodiljnom dopustu imaju manju mirovinu.
Od 2019. godine smanjena je penalizacija prijevremene mirovine, uveden je dodatak za majke, ali i bonifikacija za sve koji ostaju radi dulje, nakon što steknu prve uvjete za starosnu mirovinu. Država time potiče sve dulji ostanak u svijetu rada.
Nisu samo godine rada uzrok male mirovine Hrvata
No, jesu li mirovine male samo zato što imamo primjerice 32, a ne 35 godina staža? Naravno da ne, jer time “gubimo” oko 200 kuna mjesečno. Ipak, kada tomu dodamo nove uvjete za odlazak u mirovinu, razlika je veća i penje se do 500 kuna. Također, teza o malim mirovinama zbog premalo rada ne uzima u obzir da su mnogi radnici otjerani u mirovinu s prvim uvjetima od strane poslodavaca, kao i da su građani u vrijeme gospodarske krize ostajali bez posla, pri čemu su izgubili godine i godine radnog staža. Kada tomu pridodamo loše radne uvjete, strah od gubitka radnog mjesta zbog čega neki žure u mirovinu, kao i male plaće, brojke postaju jasnije.
Ni učestale izmjene mirovinskih zakona ne pogoduju duljem radnu, jer građani strahuju od promjena uvjeta na gore. Također, malena je i sama osnovna vrijednost po godini staža od svega 68,45 kuna. No, tu je dodatak na mirovinu, uz stale nedavno uvedene dodatke s ciljem poticanja što duljeg ostanka u svijetu rada. Bez njega, slabi hrvatski mirovinski sustav temeljen najvećim dijelom na međugeneracijskoj solidarnosti, s omjerom radnika i umirovljenika 1,22, ne može opstati. No, hoće li Hrvati raditi dulje ovisit će prije svega što će im država zauzvrat dati, što nije samo pitanje plaća, radnih uvjeta i nagrada za što kasnije umirovljenje, nego i kvalitete zdravstvenog sustava.
