Hrana, lijek ili otrov – Znate li što uzgajate u svom vrtu?

Barbara Jurišić

15. kolovoza 2022.

Novosti

A- A+

Biljke su nešto što nas stalno okružuje, ali znate li što zapravo imate? Brojne ove biljke možete u svojem vrtu pronaći kao samonikle biljke, ali neke i sami posadite zbog njihovih dekorativnih ili mirisnih svojstva. Neke posadite zbog njihovih ljekovitih svojstava, no učenjak Paracelsus je rekao kako „samo doza čini otrov“. Isto vrijedi i za lijek.

Božur i ružmarin
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)

Za neke biljke je opće poznato da su otrovne, za neke da su ljekovite, a neke odmah otpisujemo kao korov. Je li zbilja sve tako jasno i jednostavno kako se čini? Neki već znaju ponešto o tim biljkama dok se drugi šokiraju istima. Prije konzumacija nekih od biljaka, za svaki slučaj, posavjetujte se s liječnikom.

Pasiflora „Kristova kruna“

Nalazimo ju u vrtovima kao biljku koja prekriva ograde i brajde zbog njezinih neobičnih listova i krupnog lijepog cvijeta. Češće ju nalazimo uz obalu jer ne podnosi jako niske temperature. Iako „Kristova kruna“, lat.: Passiflora caerulea, podnosi malo niže temperature, rijetko ju viđamo u Kontinentalnoj Hrvatskoj. Pasiflore koje redovito srećemo u hrani su marakuja i granadilja.

Plodovi „Kristove krune“ su jestivi kada su potpuno zreli te se jedu sluzave sjemenke, ali nisu preporučljivi za jelo prije toga. Cvjetovi se mogu sušiti i od njega se može raditi čaj koji se koristi za smirivanje tjeskobe i sličnih stanja. Lišće je otrovno jer sadrži spojeve i soli koje su povezane s cijanidom. Simptome trovanja koje možete očekivati su od mučnine do povraćanja, vrtoglavicu, glavobolju i grčeve.

Možemo zaključiti kako „Kristova kruna“ može biti i hrana i lijek i otrov. Stoga, budite oprezni.

Cvijet Passiflora caerulea
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)

Ružmarin

Ružmarin možemo pronaći u kamenjarima, u lončanicama, dvorištima, kao ogradu… lako raste u nepovoljnim uvjetima te ima sposobnost prilagođavanja. Njega, kao i pasifloru, češće pronalazimo uz more, ali može rasti i u kontinentalnoj hrvatskoj, ako mu se osiguraju dovoljno dobri uvjeti.

Ružmarin ima brojne pozitivne učinke na ljudski organizam. Osim što ima izuzetno aromatičan miris, on može poboljšati cirkulaciju krvi u mozak te tako poboljšati koncentraciju. Ulje ružmarina se koristi tako što se lokalno namaže na bolne zglobove, možete ga mirisati kako bi ublažili glavobolju. Ružmarin kao biljka, ako ju jedete u velikoj količini i sirovu, može uzrokovati iritaciju probavnog sustava i grčenje mišića. Pospješuje menstrualno krvarenje i može uzrokovati pobačaj kod trudnica. Ne preporučuje se nanositi ulje na cijelu površinu tijela, kao tijekom masaža kod ljudi koji imaju problema s cirkulacijom ili trudnica.

Ružmarin nije otrovan, dok ga koristite umjereno. Teško je s njime pretjerati u jelima jer ima jak okus te pretjerivanjem jelo postaje odbojno. On može biti hrana i lijek. Toksičan može biti samo ako jako pretjerate s njime.

Ružmarin
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)

Krumpir

Ovu biljku se široko koristi u prehrani i može ju se jesti na zbilja puno načina. Raste u bogatijoj zemlji te ju ljudi sami uzgajaju. Više o krumpiru pročitajte OVDJE.

Obično jedemo krumpirov gomolj i to s dobrim razlogom. Naime, nadzemni dio krumpira je otrovan jer sadrži spoj solanin. Solanin je izuzetno otrovan te, ovisno o količini, može uzrokovati mučnine, vrtoglavice, proljev, halucinacije, srčanu aritmiju i mnoge druge simptome pa čak i smrt. On se može dijelom uništiti prženjem na 170⁰C, ali to često nije dovoljno. Potrebno je, iz tog razloga, ukloniti sve zelene dijelove krumpira. Slična situacija je i s nezrelim rajčicama.

Krumpirov gomolj je bogat magnezijem, fosforom, kalijem, željezom i vitaminima B i C, ali prženjem gubi mnoga svojstva. Stari su upotrebljavali obloge od sirovog krumpira za ublažavanje opekotina i ublažavanje depigmentacija na koži i obloge od kuhanog krumpira za ublažavanje ozeblina.

Krupir je hrana, može biti otrov, a možda je i lijek.

Krumpir u slami
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)

Tušt ili lat. Portulaca oleracea

Ovu biljku obično otpisujemo kao korov. Ona obično puže po zemlji, ali njezino stabalce može doseći i do 30 cm visine. Ima jako mesnato lišće i stabljike te male neugledne cvjetove koji su medonosni. On se može lako iskorijeniti no dobro ga je zadržati u vrtu jer uzima prostor drugom, agresivnijem korovu i čuva vlagu u zemlji.

Tušt je, također, bogat magnezijem, kalcijem, željezom, vitaminima A, B i C te sadrži veliku količinu Omega-3 masnih kiselina. Zato ga je poželjno konzumirati. Postoje razni načini kako to napraviti. Neki ljudi ga kisele, neki rade frapee, neki prave salate, a neki ga suše i dodaju ga u jela tijekom zime kako bi si ojačali imunitet. Konzumiranje se ne preporučuje ljudima koji imaju problema s bubrezima zbog količine oksalna kiseline koju tušt može sadržavati. Jestivo je sve osim korijena.

Ova vrsta tušta je hrana i korisna je u vrtu.

Tušt Portulaca oleracea
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)

Loboda

Ona je jedna od biljaka koja je samonikla i otpisujemo ju kao korov. Nju je odlično imati u vrtu iz više razloga. Za početak, ona raste na plodnom tlu i time pokazuje gdje se ono nalazi. To vam uvelike može pomoći u planiranju vrta. Loboda privlači i biljne uši koje obično napadaju lisnate biljke kao što su blitva i raštika.

Osim što je poželjna u vrtu, loboda je i jako hranjiva jer sadrži provitamine A, vitamin C, kalcij i željezo. Možete ju jesti kao salatu, pripremiti je na isti način kako se priprema blitva, staviti ju u varivo ili ju pripremiti kao špinat, ali s njom nije dobro pretjerati. Naime, ona ima blago laksativno djelovanje te može pomoći oko zatvora, ali to može biti dvosjekli mač. Jedu se lišće i stabljika.

Loboda je hrana te može biti lijek.

Loboda
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)

Božur

Božur može biti zeljasta ili drvenasta biljka dugačkih listova i krupnih cvjetova. Postoji oko 40 vrsta božura i možete ih pronaći u raznim bojama. Uzgajaju se kako bi popunili cvjetnjake jer, kada ocvatu, često se mogu odrezati te druge pokrivačice ili grmlje mogu „sakriti“ prostor gdje su božuri bili.

U kozmetici se često koristio osušeni i smljeveni korijen za tretiranje iritirane kože i za kosu dok se list koristio za liječenje epilepsije i melankolije u Kini. Cvijet i sjemenke su blago otrovni te mogu uzrokovati intenzivnu mučninu, proljev, povraćanje i nesvjesticu. Najbolje je ne konzumirati ovu biljku.

Možemo zaključiti kako božur može biti lijek, ali i otrov stoga je najbolje diviti se njegovoj ljepoti.

Cvijet božura
(Barbara Jurišić/Mirovina.hr)

Oleander

Oleander je grm koji može narasti do 6 metara visine i ima vrlo atraktivne cvjetove. On je raširen diljem cijelog Mediterana i sadi ga se kao ukrasnu biljku. Zbog gustog lišća i cvijeća, često se sadi uz ograde. Na kontinentalnom području se sade u lončanice jer ne podnose nisku temperaturu te ih se tijekom zime unosi na mjesta sa stabilnijom temperaturom. Kod Dubrovnika je on samonikla biljka.

Oleander je izuzetno otrovna biljka te nikako nije za bilo kakvu konzumaciju. S granama se čak ni jela ne smiju miješati jer je potrebna samo mala doza da uzrokuje trovanje ili čak i smrt. Listovi oleandera podsjećaju na listove masline te treba paziti da ih djeca ne čupaju i na to da poslije kidanja listova ne bi stavila prste u usta.

Ova biljka je isključivo lijepi otrov.