Ideja o besmrtnosti je duboko utkana u naše gene. Toliko jako da već pomalo graniči s opsesijom. U zadnjih nekoliko tisuća godina, na ovaj ili onaj način, neku vrstu besmrtnosti su obećavale brojne religije, kultovi i filozofije. Danas su tu ulogu preuzele tehnološke kompanije koje, zasad, nude samo poluproizvod.
Foto: Pixabay
Ideja besmrtnosti kroz povijest je nadahnula veliki broj umjetnika, a sama riječ besmrnost može imati više značenja. Primjerice, možemo ustvrditi kako su Platon, Sokrat i Aristotel besmrtni jer i više od 2000 godina nakon njihove smrti i dalje s jednakim žarom proučavamo njihova životna djela. I upravo je Platon bio jedan od filozofa koji je svijet podijelio na “smrtni”, ovaj u kojem živimo i “besmrtni” svijet u kojem žive ideje.
Čak i u raznovrsnosti života na Zemlji nailazimo na živuće organizme koji spadaju u kategoriju biološke besmrtnosti. Primjerice, jedna vrsta morske meduze (Turritopsis doohmii) je otkrila način kako prevariti smrt, tako što obrne proces starenja. Kada je ozljeđena ili bolesna, vrati se u stanje polipa i u roku od tri dana sve svoje stanice pretvori u mlađe verzije, koje će naposlijetku ponovno izrasti u stare stanice. I tako opet, i opet.
Besmrtnost kod ljudskih bića
Ljudi već preko 4 tisuće godina maštaju o ideji besmrtnosti. Jedan od najstarijih velikih djela književnosti, Ep o Gilgamešu opisuje tadašnjeg kralja u potrazi za vječnim životom. On ga i pronađe u jednoj biljci koja raste na dnu mora, užetom si je zavezao kamenje za noge kako bi mogao dovoljno zaroniti i doći do biljke. Nažalost, velika zmija mu ukrade biljku tik prije nego što on uspije doći do nje, Gilgameš se malo rasplače i onda odustane.
Pravi razlog starenja je i dalje predmet velikih znanstvenih debata, ali svodi se na to da ljudsko tijelo kroz život nakupi dovoljno štete našim stanicama koje nas na koncu ubiju. Usporavanjem te štete uspješno smo produžili “rok trajanja” ljudskoga života. Da ste, recimo, prije 300 godina, kada je prosječni životni vijek bio gotovo dvostruko manji, rekli nekome da će ljudi živjeti do stote godine, zvučali bi im poput luđaka.
Ljudski vijek raste i to poprilično konstantno, otprilike dvije godine po desetljeću, unazad zadnjih 200 godina. Postoji pogrešno shvaćanje da bi ljudi, kako bi postali besmrtni, nekako trebali zaustaviti proces starenja. To je pogrešan način gledanja, jednostavno trebamo povećati stopu rasta životnog vijeka. Znanost je, povijesno gledana, prepuna područja koja su stagnirala godinama i onda odjednom eksplodirala. Pravi primjeri su računalna industrija i genetika.
Očiti načini produžavanja života
Statističar Hans Rosling je napravio moćan prikaz prema kojemu ljudski vijek korelira s novčanim prihodima osobe. Smanjivanje razlike između bogatih i siromašnih, po njemu, vjerojatno je najbrži način kako bi povećali prosječni vijek života. Naravno, to je malo teže za izvesti i ne bi puno pomoglo ljudima koji žive u već bogatim državama.
Foto: Očekivano produženje prosječno života po odabranim zemljama do 2030. godine | futurism.com
Zemlje pri vrhu već sada imaju kvalitetnu uslugu zdravstva, niske smrtne stope novorođenčadi, niske stope pušača i prometnih nesreća. Manje stanovnika tih zemalja su prekomjerne tjelesne težine što uvelike odmaže u zdravlju, kada se gledaju prosjeci.
Rezultati ovog istraživanja su interesantni jer pokazuju kako društvene politike i uređenje jednog društva mogu imati masivan utjecaj na dužinu trajanja života stanovnika tog istog društva.
Ipak, neki znanstvenici tvrde kako ćemo uskoro “udariti u plafon”, tj. da produljenje naših života neće ići u beskonačno. Ono bi naglo trebalo usporiti nakon stote godine, a znanstvenici predviđaju da ćemo zapeti tamo negdje oko 115 godine života. Kao dokaz tome prilažu da od 80-ih godina prošloga stoljeća najstarija osoba na svijetu nikada nije imala više od 120 godina.
I to je totalno u redu, mi kao ljudi moramo prihvatiti da postoje prirodna ograničenja koja su stavljena ispred nas i koja djeluju kao prirodni zakoni.
Što VI možete učiniti da dulje živite?
Sve ovo iznad bila je velika priča o brojkama i o ukupnom stanju stvari. Na osobnoj razini, ukoliko želite dug život, imate čitavu plejadu trikova koji će vam to i omogućiti.
Naravno, popis vam je dobro poznat: Nemojte pušiti. Vježbajte i tijelo i um svaki dan. Pravilno se hranite, jedite povrće, voće i nezasićene masti. Nemojte piti puno alkohola. Provjeravajte si tlak. Odstranite stres i tjeskobu iz svog života. Putujte vlakom. Ostanite u školi. Razmišljajte pozitivno. Družite se s jakim ljudima. Nemojte dugo sjediti. Nemojte ići u bolnice ako ne morate – bolnice su opasna mjesta.
Sve ovo su stvari koje, prema istraživanjima, koreliraju s nadprosječno dugim životom. I što je najbolje, sve su dosta jednostavne i jeftine. Ako želite produljiti svoj život, ovo to su stvari na koje biste se trebali fokusirati.
Možemo li od tehnologije uskoro očekivati neku vrstu besmrtnosti?
Ljudi dubokog džepa, koji potkraj života shvate da baš i nisu pazili na navedene stvari, posežu za drugim rješenjima. Okreću se radikalnoj i netestiranoj tehnologiji.
Krionika je vjerojatno najpopularnija – ona uključuje smrzavanje tijela što prije nakon “biološke smrti” te se tijelo čuva na temperaturi od -196 Celzijevih stupnjeva, zajedno s detaljnom porukom od čega je pacijent umro. Ideja je da bi se tijelo moglo odmrznuti u budućnosti, kada će lijek za bolest biti otkriven.
Nazivati nekoga “mrtvim” je samo izlika medicine koja nije u stanju baviti se sa stanjem pacijenta. Prije 500 godina, ako bi osoba umrla pored vas, to bi bilo to. Danas znamo da možemo izvesti hitne protokole oživljavanja, poput umjetnog disanja i masaže srca.
Problem u ovoj metodi jest mozak. Ljudski mozak je toliko gust i zaštićen da do njega ne mogu u potpunosti doprijeti kemikalije koje bi ga trebale zamrznuti. Gotovo je nemoguće da bi u cijelom procesu mozak prošao neoštećeno. Druga stvar, neuroni u mozgu dosta brzo umiru, čak nekoliko minuta nakon smrti.
Foto: Pixabay
Alternativa krionici jest sljedeća – strpati ljudski mozak u računalo. Naravno, ne doslovno. Vaš mozak je zapravo baza podataka s neuronima koji vas čine – vama. Skup tih neurona se zove konektom. Ako bismo uspješno izdvojili sve podatke iz jednoga mozga, liječnici u budućnosti će možda biti sposobni “prežičiti” vaše podatke na neki pravi ili umjetni mozak, ili ga čak presaditi u novo tijelo.
Što se tiče te tehnologije, situacija je danas ovakva: znanstvenici su zasad uspješno uspjeli napraviti mapu konektoma samo jedne životinje – crva (C. elegans). Unatoč tome što crv ima samo 302 neurona i oko 7500 sinapsi, podatci su teški oko 12 gigabajta!
Kod ljudi će nam trebati daleko veća računalna moć, budući da ljudi imaju oko 21,000,000,000 neurona i oko 10,000,000,000,000,000 sinapsi. To ne znači da je ovaj pothvat nemoguć, ali je i dalje daleko od realnosti.
Važno je da na ovakve stvari ne bi trebali gledati sa prijezirom budući da već sada imamo umjetne kukove i srčane premosnice koji na umjetan način već danas ljudima pomažu živjeti normalnim životom, usprkos njihovoj biološkom “roku trajanja”.
