Grubišić: Uz sve izazove koje imamo u narednih 20-30 godina, mirovine su među većima
Ekonomski analitičar Andrej Grubišić govorio je o ekonomskom dijelu koronakrize. Kazao je kako inflacija koju sve više osjećamo posljedica tiskanja novca i dao svoj vid situacije kako to utječe na mirovinski sustav.
Foto: Andrej Grubišić, predsjednik Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova | Press
Ekonomski analitičar Andrej Grubišić gostovao je na N1 televiziji te je dao svoje viđenje ekonomske strane korona krize, a osvrnuo se i na popis stanovništva u kontekstu mirovinskog sustava.
“Jedna se činjenica u javnom prostoru ponavlja, a to je da je država nešto nekome plaćala. To je formalno pravno i tehnički točno, ali je pitanje tko je stvarni nositelj tog troška. Država ima samo tri načina kako može nekome nešto platiti. Jedno je oporezivanje, drugo je zaduživanje, a treće je tiskanje novca. Mi smo u pandemiji kao izvor financiranja imali tiskanje novca. To nije vrijednost koja je postojala, taj novac je iz ničega natiskan. Tko to zapravo plaća? Sve poreze na kraju plaćaju građani.
Danas to plaćamo kroz pritisak na rast cijena, kroz inflaciju”, kazao je Grubišić.
To je globalna priča, dodao je. Koliko dugo ćemo se suočavati s posljedicama rasta cijena, posebice u kontekstu uvođenja eura gdje također može doći do jednokratnog povećanja?
“Osobno mislim da euro neće značajno pridonijeti daljnjem rastu cijena. Uvođenje eura nije bio glavni okidač rasta cijena u drugim zemljama. I zemlje koje već danas imaju euro imaju istu inflaciju kakvu i mi. Uvođenje eura nije niti lijek niti nešto što negativno doprinosi inflaciji”, kazao je.
Što se pak tiče drastično većih računa za struju i plin, kazao je kako je to vjerojatan scenarij.
Mirovine su najveći izazov u idućim desetljećima
Grubišić je predsjednik Udruge članova obveznih mirovinskih fondova i komentirao je rezultate popisa stanovništva u kontekstu mirovinskog sustava. Za sada imamo samo prve rezultate, ali pravi “udarac” mirovinskom sustavu mogli bi zadati rezultati dobne strukture stanovništva.
“Uz sve izazove koje imamo u narednih 20-30 godina, čvrsto sam uvjeren da je mirovinski sustav onaj koji će biti najviše izložen potencijalnim pritiscima. Izbjegavanje prilagodbi ostavilo bi, po mom uvjerenju, dosta loše ekonomske posljedice. Dobar dio zapadnog svijeta ima problema s demografijom, to je činjenica. Umirovljenik danas dulje živi tri godine dulje nego prije deset godina. Njegova mirovina je relativno skromna.
Mi smo prije deset godina imali 42 posto korisnika mirovine u odnosu na radno sposobno stanovništvo, danas s ovim popisom dolazimo na pedesetak posto. Svaki treći hrvatski građanin je umirovljenik”, kazao je Grubišić.
Može li postojeći sustav osigurati umirovljenicima veće mirovine? Grubišiću je to teško zamisliti:
“Kada bi ovaj sustav, recimo, uduplao mirovine pa da one budu preko 5.000 kuna, to bi značilo da bi doprinosi morali biti oko 60 posto bruto plaće. Mi danas formalno izdvajamo 15 posto za prvi stup, ali to pokriva malo više od 50 posto rashoda prvog stupa. Ostalo pokrijemo kroz PDV, trošarine i druge poreze. Nepunih 30 posto već danas izdvajamo iz plaće. Da bismo imali duplo veću mirovinu moramo napraviti ili to ili osigurati preduvjete da imamo duplo produktivniji rad. To je lijepa želja, ali što ako se ne ispuni? Što ako ne bude dovoljnog broja ljudi koji tu žele raditi?”, pita se Grubišić.
Umjesto toga, založio se za jačanje privatnje štednje, a o reformskim prijedlozima Udruge članova obveznih mirovinskih fondova više možete pročitati OVDJE.
