Građevinac Hasan (59) zbog stečaja završio na burzi gdje bez prihoda čeka mirovinu
Hasan Arapović (59) na burzi rada čeka prijevremenu mirovinu. Ima 37,5 godina radnog staža, a bez posla je ostao krajem 2017. nakon stečaja Viadukta u kojem je teške fizičke poslove radio četvrt stoljeća. Nezaposlen je, naknadu više ne prima i živi bez primanja.
Hasan Arapović Snimak zaslona/Savez samostalnih sindikata
“Ostao sam bez posla, firma je otišla u stečaj, otišao sam na burzu u studenom 2017. godine i tu sam i danas. Tražim posao, ali ne mogu više raditi u građevini kao što sam prije radio s obzirom da su mi otišle tetive na obje ruke, ostao sam bez sluha i tlak me muči najviše. Htio bih raditi nešto lakše do mirovine” – priča svoju potresnu životnu priču Hasan Arapović.
Sada ga se, dodaje, kažnjava za nešto za što nije kriv, jer je firma otišla u stečaj. Za to krivi zakon, državu, Vladu i vlast koja je dopustila da jedan gigant poput Viadukta ode u stečaj. Do 67 godina, kaže, može raditi netko tko ima olovku u ruci, ali čovjek na građevini, jako teško.
Supruga ima invalidsku mirovinu 1.200 kuna
“Bio sam tesar, stolar sam po zanimanju, ali radio sam kao tesar u zadnje vrijeme u Viaduktu 25 godina. Ova mirovinska reforma nije u redu. Kači me sada i ta penalizacija kojom me kažnjavaju jer nemam dovoljno godina, a staža imam. Imam uvjet za otići u mirovinu, ali nemam godina života i sada me kažnjavaju sa tih 18 posto. Sa 37 godina radnog staža malo mi fali da odem u jednu punu, normalnu mirovinu. Zasad nemam više nikakvih primanja. Imam suprugu, ona ima invalidsku mirovinu, 1.200 – 1.300 kuna. To vam je to, moja priča” – ispričao je Hasan Arapović u videu Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
Nažalost, on nije jedini radnik koji je spremno stao pred kamere u povodu nadolazeće referendumske inicijative “67 je previše” kako bi se promijenili uvjeti za odlazak u mirovinu. Potpise za referendum građani će imati prilike dati od 27. travnja do 11. svibnja. I statistike potvrđuju da većina hrvatskih radnika nije otišla u prijevremenu mirovinu svojom voljom.
Tako svaki peti umirovljenik odlazi u mirovinu na izravan poticaj poslodavca. Po tome je Hrvatska prva najlošija u Europskoj uniji. Svaki peti umirovljenik odlazi pak u mirovinu zbog lošeg zdravstvenog stanja. Po tome smo treći najlošiji u EU. Samo jedan od sto hrvatskih umirovljenika odlazi u mirovinu kako bi mogao uživati u životu. Istraživanja pokazuju da u Danskoj taj udio iznosi jedan od tri, a u Švedskoj jedan od pet. Pojačana penalizacija prijevremenih mirovina, smatraju radnički sindikati, zato je duboko nepravedna i nemoralna te izravno vodi u siromaštvo u starosti.
S kojim se problemima stariji radnici u građevini najviše susreću te kakva je praksa drugih zemalja u njihovoj zaštiti razgovarali smo i s Domagojem Ferdebarom, glavnim tajnikom Sindikata graditeljstva Hrvatske.
Liječničke potvrde radnika kao alibi za otkaz
“Za radnike starije dobi u građevini nerealno je i neozbiljno očekivati da će raditi do 67. godine. Rad do te dobi jednostavno nije moguć na poslovima koji iziskuju veliki fizički napor, ne samo u građevini, nego i šumarstvu, prerađivačkoj industriji i ostalim djelatnostima. Takav rad zahtjeva i specijalne liječničke potvrde, za radna mjesta s posebnim uvjetima rada, primjerice za rad na visini. Upravo takve potvrde poslodavci traže i kada im radnik ne radi na tim poslovima, ali bi mogao na njih biti prebačen. Stariji radnici takve preglede teže prolaze pa nemogućnost dobivanja potvrde poslodavci koriste kako bi otpustili starije radnike” – pojašnjava Ferdebar.
Dio problema leži i u činjenici da su stariji radnici često iscrpljeni i bolesni, a nemaju status invalida rada, iako trpe ozbiljne zdravstvene posljedice uslijed višedesetljetnih izlaganja teškim fizičkim naporima. O stanju na tržištu rada najbolje govori podatak da prosjek radnika u građevini premašuje 50 godina starosti.
Glavni tajnik navodi kako je ranije bilo pokušaja da se problem riješi kroz beneficirani radni staž, međutim on je vrijedio samo za pojedina radna mjesta u građevini. Primjerice, vozač teškog stroja imao je staž s produljenim trajanjem, dok onaj na lakšem stroju nije, a rade jedan kraj drugoga, čime su stavljeni u neravnopravni položaj.
Paritetni fondovi i povećanje doprinosa kao dio rješenja
“Mnoge zemlje Europske unije, poput Belgije, Nizozemske i Njemačke, imaju paritetne fondove u kojima se za radnike prikupljaju doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje kako bi im se nadoknadio raniji odlazak u mirovinu, ali i da bi im se pokrili ostali rizici poput ozljeda na radu i odlaska firme u stečaj, uz još neke beneficije” – kaže Domagoj Ferdebar.
Ovakva vrsta fondova nameće se kao jedno od rješenja koje bi popravilo i situaciju u Hrvatskoj, poglavito za isplatu otpremnina koje su često teret za poslodavce u slučaju istovremenog odlaska većeg broja radnika, a taj primjer nalazimo u Austriji. Glavni tajnik SGH-a napominje i kako korjenita promjena mirovinskog sustava zahtjeva i povećanje doprinosa od strane poslodavaca, tim više jer je omjer radnika i umirovljenika gotovo izjednačen. Primjer za to su brojne europske zemlje u kojima doprinosi iznose dvije trećine plaće pa su onda i mirovine veće.
Sustav, smatra, treba slagati na način da se mirovina građevincima omogući sa 59 godina te da se radniku ta razlika pokrije iz fonda. Ne stoji, naglašava Ferdebar, tvrdnja ekonomskih analitičara da se produljenjem rada do 67. godine može nadomjestiti deficit u oslabljenom mirovinskom sustavu. Jedan od načina, dodaje, uplata je poslodavaca u treći mirovinski stup radnicima, no do sada se ta praksa provodi u iznimno malenom broju slučajeva.
Zaključno, rad do 67. godine ne samo da neće spasiti narušeni mirovinski sustav, nego će samo dodatno opteretiti radnike koji cijeli radni vijek provedu u otežanim uvjetima rada, neovisno o vremenskim prilikama, često i prekovremeno, čime se dodatno izrabljuju, nedovoljno plaćeni, da bi na kraju balade završili – s malenim mirovinama.
