Građani su pokradeni dvostruko većom i doživotnom penalizacijom ranijeg umirovljenja
Svaka nova politika, Vlada i njihove mirovinske reforme do danas su samo išle na štetu umirovljenika. Najbolje se to vidi na primjeru kažnjavanja građana koji su u mirovinu otišli ranije, često ne vlastitim izborom, nego pritiskom poslodavaca. Rezultat je da radimo sve više i dulje, a zauzvrat nam država uzima gotovo petinu mirovine, čime zadire u radom stečena prava.
Foto: Pixabay
Radimo sve dulje, a mirovine su sve manje. Posebno je to vidljivo na primjeru prijevremene starosne mirovine. Za nju je krajem 90-ih jedini uvjet bila starost pa su se žene prije vremena mogle umiroviti sa 50, a muškarci sa 55 godina. Ne samo da se godine staža nisu gledale, nego je i umanjene takve mirovine bilo trostruko manje nego sada. Penalizacija je iznosila samo 1,33 posto godišnje, odnosno maksimalnih 6,65 posto za pet godina rada. Stjecanjem životne dobi za starosnu mirovinu, dakle nakon isteka tih pet godina (55 žene i 60 muškarci, koliko je bio uvjet za starosnu mirovinu), umanjenje se ukidalo i građani bi dobivali cijelu mirovinu.
U međuvremenu, penalizacija prijevremenih mirovina skočila je na 4,08% godišnje, odnosno 20,4 posto za pet godina ranijeg umirovljenja.
Doživotnom penalizacijom država krši stečena prava
“Godine 2007. su Matica umirovljenika, Sindikat umirovljenika i HSU uspjeli smanjiti penalizaciju na svega devet posto, da bi dolaskom krize premijerka Jadranka Kosor vratila na 20,4%, ali ipak uvažavajući mirovinski staž. Sada je u mirovinskoj reformi postotak smanjen na 18%, a sindikati na referendumu traže smanjenje na 12%. Umjesto smanjenja postotka bolji i pravedniji bi bio učinak, da se u određenoj životnoj dobi penalizacija potpuno ukine” – stava je HSU-ov Željko Šemper.
Doživotnom penalizacijom, smatra umirovljeni ekonomist Željko Šemper, zakonodavac je državi omogućio uzimanje gotovo petine zarađene mirovine. Pritom, nitko ne spominje stečena prava, gdje je mirovina stečeno pravo zarađeno uplatama doprinosa. Postavlja se pitanje po kojem se to pravu doživotno uzima dio zarađene prijevremene mirovine. S druge strane, kod “povlaštenih” mirovina se ništa ne rješava, jer se uvažavaju stečena prava, iako te mirovine nisu u stopostotnom iznosu pokrivene uplatama doprinosa, za razliku od onih prijevremenih umirovljenika.
Prijevremena doživotna, a ne starosna mirovina
Uslijed drastičnog povećanja penalizacije kroz godine te kažnjavanja koje je, sasvim suprotno zdravoj logici, doživotno, a ne samo do životne dobi za starosnu mirovinu, nameće se i pitanje samog naziva.
“Sporan je naziv „prijevremena starosna mirovina“, jer ta mirovina nikada neće postati starosna – do kraja života ostati će prijevremena! U mirovinskoj raspravi, pa i na Nacionalnom vijeću sam predlagao izmjenu naziva, ali rezultata i izmjene naziva nije bilo. Odgovor je bio, da to nije bitno! Stvaran naziv koji bi odgovarao toj vrsti mirovina bi trebao biti „prijevremena doživotna mirovina“ – zaključuje Šemper.
