Gledanje filmova na mobitelu: Mladi obožavaju, stariji ne zaboravljaju čari starih formata
Prvi mobitel izašao je u 70-im godinama prošloga stoljeća, a bio je dimenzija otprilike kao dvije cigle s minijaturnim ekranom. Današnji mobiteli su gotovo isključivo prekriveni ekranom, a mlađi ljudi se u njima znaju izgubiti. Čak i filmove gledaju na njima, a glazbu slušaju preko Youtubea. Stariji pak nikada neće zaboraviti premijere filmova u kinu niti kvalitetu slušanja glazbe preko longplejki.
Foto: Unsplash
Napredak tehnologije stvara velike razlike između generacija koje s njima odrastaju. Razlike među generacijama mogu se definirati na pregršt načina, neke od njih mogu biti utemeljene na dokazivim činjenicama, a neke na dojmu.
Bloomberg.com piše o jednoj malenoj razlici, ali ipak bitnoj – veličini ekrana.
Kao što znate, pametni telefoni su preplavili čitav svijet. Možda još to ne vidite, ali mlađi ljudi više ne gledaju televiziju, čak su i sve manje na računalima – sve rade preko mobitela. Preko njih danas čak i filmove gledaju.
Time mijenjaju način na koji konzumiraju neko kulturno dobro, a samim time žrtvuju nekakvu optimalnu (i planiranu) funkciju kako bi bili komotniji. Prosječni gledatelj televizije u SAD-u ima 56 godina, dok je prosječni korisnik mobitela čak 16 godina mlađi.
Vaša generacije se za dobru glazbu morala dobro namučiti. Kupiti longplejku dok je još “vani”, a kasnije se zezati s presnimavanjem pjesama s radija na kazete. Današnji mladi gotovo svu glazbu koju slušaju konzumiraju preko internet servisa za slušanje glazbe poput Youtubea i Spotifyja. Koji je problem s tim? Opet, žrtvuju kvalitetu radi komocije.
Novinar Bloomberga ima 57 godina i smatra da čovječanstvo pomalo gubi čari starijih formata:
“Redivito sam filmove gledao u kinu od 70-ih godina. Mogu vam sa sigurnošću reći da je Hitchcockov “Prozor u dvorište”, kada ga gledate na velikom platnu jedan od najboljih snimljenih filmova, dok je na televiziji običan prosječni film. Slično je s trilogijom “Kum” i s “2001: Svemirska odiseja”. Ako ih niste gledali u kinu, ja ću vam reći da vi te filmove uopće ne poznajete”, napisao je.
I situacija kod glazbe je drastično drugačija:
“Slično je i kod glazbe, ali umjesto veličine ekrana pitanje je kvaliteta. Ljubitelji glazbe i kolekcionari znaju cijeniti kvalitetu zvuka s CD-ova iz 90-ih, ali još više longplejki iz 60-ih godina prošloga stoljeća jer jednostavno zvuče bolje. Danas ljudi glazbu slušaju preko Youtubea, koji nudi bitno lošiju kvalitetu zvuka, ali je komotniji”, napisao je.
Tehnologija gura svijet naprijed, ali ne smijemo zaboraviti kvalitete iz prošlosti samo što im ne možete pristupiti s kauča, preko svog mobitela, zaključuje novinar.
