Gizele Pleša (90): nepokretna i bolesna starica o kojoj nema tko skrbiti, ipak je dobila smještaj

Starica Gizele Pleša (90) živi sama u Rijeci u sklepanoj baraci. Slomila je nogu te je, već od prije bolesna i sada nepokretna, puštena iz bolnice nakon operativnog zahvata. Nema nikoga osim susjeda kojem su riječke socijalne službe zalupile vratima. Priča je, ipak, dobila sretan završetak.

Foto: Edi Prodan/Novi List

Vinko Tutić, umirovljeni lučki radnik, kontaktirao je Novi List jer više nije znao što učiniti. Pokucao je na brojna vrata samo da bi, na kraju, bio odbijen. Sada on pomaže nepokretnoj starici, ali, kako mora otići na put, on više neće moći skrbiti o njoj. Brine se o njoj već duže vrijeme, ali ni on neće moći još dugo tako.

„Jedini način da poživi onoliko koliko je dato je da se odmah smjesti u neku adekvatnu ustanovu, u neki dom gdje će imati korektnu skrb. U protivnom, umirat će u mukama, danima, poput odbačene životinje. Zapravo, nema te životinje kojoj se ovako nešto može dogoditi jer o njima itekako skrbe društva za zaštitu životinja.“ – rekao je gospodin Tutić.

Skromna starica ne traži puno

Prelistajte katalog

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Zabrinuti gospodin Tutić je pozvao tim Novoga Lista da posjeti Gizele Plešu koja je 2. srpnja navršila 90 godina. Gizele živi sama, nema nigdje nikog, nalazi se u sklepanoj baraci riječkoj ulici Soldanac, na broju 42. Na njoj je napravljen operativni zahvat zbog polomljene noge te je, tako nepokretna uz druge zdravstvene tegobe, puštena kući u kojoj ju nitko ne čeka nitko. Kući u kojoj nema nikoga tko bi mogao skrbiti o njoj.

„Sine, samo da me uzmu na neko vrijeme, da mi vrate nogu u pokretno stanje, nekako ću poslije i sama. Ovako o meni skrbi samo medicinska sestra koja me obiđe jednom dnevno i ovaj moj divni susjed Vinko. On me hrani i presvlači, brine o meni.“ – izjadala se gospođa Gizele.

Foto: Edi Prodan/Novi List

Ona živi u nehumanim uvjetima. Jedino je beskućnicama loše jer u baraki vlada totalni kaos. Nabacano suđe, izuzetno niski higijenski, ili bilo koji standard, a ona, kost i koža, skupljena na nečemu što odavno nije kauč već mjesto kojim vladaju grinje. Uvjeti u kojima se nalazi su ispod svake razine dostojanstva.

„Ja sam ti sine Slavonka, po ocu iz Orahovice, majci iz Virovitice. Davno sam iz Novog Petrovog polja doselila u Rijeku, a čitav sam životni vijek provela na pilani u Klani. Kad mi je prije 13 godina umro sin, ostala sam sam sama samcata. Još je nekako išlo dok nisam slomila nogu. Sad sam na žalost nepokretna i ne ovisim o sebi. Bojim se ni pomisliti što će biti ode li Vinko, a mora i on… ma samo da me u neki dom odvedu i osposobe opet stati na noge.“ – ispričala je Gizele Pleša.

Vink su sližbe tjerale, ali došlo je do preokreta

Vinko Tutić Foto: Edi Prodan/Novi List

Zbilja je teško povjerovati da, u današnje vrijeme, još uvijek postoje osobe koje, ne da žive, već umiru ovako. Gizele pleši su svi okrenuli leđa, svi osim Vinka. Vinko Tutić više ne zna što da učini jer, gdje god pokuca, birokracija traži protokole. Ima osjećaj kako nikoga nije briga što Gizele umire:

„Počeli su me tjerati, zalupili su mi vrata pred nosom, rekli su mi da sam naporan i dosadan, da se maknem, da odem, da prestanem već jednom, to su mi rekli u socijalnom.“

Nakon što je o Gizele i Vinku objavljen članak reagirala je dogradonačelnica Rijeke Sandra Krpan, piše Novi List. Zahvaljujući njoj i upornosti gospodina Vinka Tutića, Gizele je privremeno smještena u Lopaču te joj se traži adekvatniji smještaj.

U galeriji pogledajte u kojim uvjetima je živjela Gizele: